201509.04
Off
0

ISKLJUČENJE ČLANA IZ DRUŠTVA

Članovi i društvo imaju pravo štititi se jedan prema drugome od postupanja onoga člana čiji postupci ugrožavaju ostvarenje cilja društva, a time štite i samo društvo. U slučaju kad član društva izgubi interes za društvo, najjednostavnija je mogućnost isplate njegovog udjela. Ukoliko ne postoji suglasnost članova o isplati, članovima društva stoji na raspolaganju institut isključenja člana.

Isključenje člana je prisilno udaljavanje iz društva na način da član time gubi članstvo u društvu. Razlika od povlačenja poslovnog udjela, kojim također prestaje članstvo u društvu, je u tome što se ovdje radi o postupanju usmjerenom prema članu, a ne prema poslovnom udjelu, tako da se isključenjem ne dira u poslovni udjel isključenog člana, koji postoji i nakon što se član isključi iz društva.

Postoji mogućnost isključenja člana kao krajnje mjere zaštite temeljem društvenog ugovora, a kad mogućnost isključenja nije predviđena društvenim ugovorom – temeljem zakona.

Društvenim ugovorom moraju se odrediti uvjeti pod kojim se može isključiti člana iz društva, razlozi za isključenje, postupak koji se treba provesti da bi se člana isključilo iz društva, odrediti tko sudjeluje u odlučivanju i kako se odlučuje. Član koji se isključuje može kod suda ustati tužbom radi pobijanja odluke ili pozivanja na ništavost.

Ako se isključenje provodi temeljem zakona,  moraju biti ispunjene dvije pretpostavke: postojanje važnog razloga u osobi člana društva koji se isključuje odnosno njegovom postupanju u društvu, te isplata isključenom članu vrijednost njegova poslovnog udjela.

Važan razlog za isključenje člana iz društva postoji u njegovom ponašanju kojim se onemogućuje ili znatno otežava postizanje cilja društva pa se zbog toga njegov ostanak u društvu čini za društvo nepodnošljivim. Radi se o osobnim svojstvima i odnosima, npr. nedostatak povjerenja, teške povrede obveza, poduzimanje kažnjivih radnji, zlouporaba povjerenja, teško remećenje međusobnih odnosa članova društva. Važnim razlogom smatra se i slučaj kada bi zbog postupanja člana društva postojale osnove za podizanje tužbe za prestanak društva prema odredbi čl. 468. ZTD-a jer je ostvarenje svrhe društva postalo nemoguće ili je zbog člana društva nastao neki važan razlog za njegov prestanak. Nemogućnost postizanja svrhe društva može se sastojati u nemogućnosti obavljanja djelatnosti društva odnosno predmeta poslovanja.

Konstitutivnom presudom izriče se isključenje člana iz društva pod suspenzivnim uvjetnom da mu društvo naknadi tržišnu vrijednost poslovnog udjela i to u roku određenom u presudi. Sud mora odrediti visinu tržišne vrijednosti poslovnog udjela pri čemu treba imati u vidu stanje društva i poslovne potrebe. Treba procijeniti vrijednost samog društva, imovinu društva, obveze društva, stanje na tržištu, uzeti u obzir sklopljene ugovore, očekivanu dobit… Za utvrđivanje vrijednosti društva i poslovnog udjela, nužno je provesti potrebna vještačenja. Prilikom određivanja visine naknade treba imati u vidu pravo člana društva na vraćanje uloga u stvarima i pravima. Ima li društvo prema članu zahtjev za naknadu štete ili neku drugu tražbinu, neće mu se nadoknadi vrijednost poslovnog udjela sve dok društvu ne podmiri štetu odnosno obvezu koju ima prema društvu, pri čemu se može koristiti institut prijeboja.

Isključenjem prestaje članstvo u društvu, a poslovni udjel ostaje društvu koje  odlučuje kako će ga unovčiti. Društvo može donijeti odluku da ga proda članu društva ili nekom trećem, da taj poslovni udjel povuče ili, ukoliko je poslovni udjel plaćen u cijelosti, društvo stječe vlastite poslovne udjele.