201408.20
Off
0

ISTUPANJE ČLANA DRUŠTVA SA OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU

U slučaju istupanja člana, prestaje njegovo članstvo u društvu i sva prava koja iz toga proizlaze. Istupanje člana iz društva načelno je povezano sa opravdanim razlogom za istupanje. To stoga što član može napustiti društvo i tako da proda svoje udjela u društvu, ako istome nisu postavljena posebna ograničenja.

Zakon o trgovačkim društvima (ZTD) predviđa dva moguća načina istupanja člana iz društva s ograničenom odgovornošću (d.o.o.). Prvi je način taj da mogućnost istupanja iz d.o.o.-a bude predviđena samim društvenim ugovorom, pa član može istupiti iz drušva kada se ispune pretpostavke predviđene u društvnom ugovoru. Drugi je način da se istupanje, bez obzira je li ili nije predviđeno društvenim ugovorom, traži na tužbom kada su za to ispunjene zakonske pretpostavke.

Tužba radi istupanja iz društva s ograničenom odgovornošću

Ako mogućnost istupanja iz društva nije predviđena društvenim ugovorom, svaki član može tužbom tražiti istupanje iz društva, ako su za to ispunjene zakonske pretpostavke. Zakon mogućnost pokretanja tužbe radi istupa člana iz društva povezuje sa „opravdanim razlozima“. Dakle, neovisno o tomu predviđa li ili ne društveni ugovor mogućnost i uvjete za istupanje, ako postoji opravdani razlog, član društva može uvijek tužbom od suda zahtijevati istupanje iz društva. Član društva ne može se unaprijed odreći ovog prava, pa bi takvo odricanje i da je učinjeno, bilo ništetno.

Bitni sastojci tužbe radi istupanja člana iz društva jesu navođenje i obrazloženje opravdanog razloga za istupanje, određenje visne naknade za poslovni udio člana koji istupa ili predlaganje na koji način se ista ima utvrditi, te konačno postavljanje primjerenog roka za isplatu te naknade. Obzirom nije nužno urediti pitanje prijenosa društvenog udjela na društvo u tužbi, u praksi se postavlja pitanje, kako u slučaju usvajanja tužbe izvršiti prijenos poslovnog udjela sa člana koji istupa na društvo, obzirom bi sud prekoračio tužbeni zahtjev kada bi o tomu odlučio. Stoga je preporučivo urediti ovo pitanje društvenim ugovorom, čak i kada isti ne predviđa mogućnost istupanja iz društva, a u suprotnom bi društvo bi trebalo postaviti takav protutužbeni zahtjev.

ZTD kao naročito opravdane razloge za istup predviđa situacije u kojima jednom članu ostali članovi ili organi društva prouzroče štetu, kada je član spriječen u ostvarivanju svojih prava u društvu ili kada mu neki organ društva nameće nesrazmjerne obveze. Valja reći da nije riječ o numerus clausus razlozima za istup, već samo o primjeričnom nabrajanju, koje pomaže usmjeriti praksu. Ako se član kao razlog za istupanje iz društva pozove na neki opravdani razlog koji nije izričito predviđen zakonom, sud je dužan u svakom konkretnom slučaju procijeniti je li taj razlog za istupanje opravdan, uzevši u obzir sve okolnosti slučaja i voljnost društva da se ta šteta članu nadoknadi, pa tek onda utvrditi je li to opravdan razlog za istupanje iz društva.

Visoki trgovački sud (VTS) zauzeo je stajalište da: „Član koji istupi iz društva ima pravo na nadoknadu tržišne vrijednosti njegovog poslovnog udjela kakva je bila u vrijeme istupanja iz društva, a ne u vrijeme osnivanja društva.“ Član čiji je ulog bio u stvarima ili pravima ima pravo da mu se uloženo vrati nakon proteka tri mjeseca od istupanja. Prilikom utvrdivanja tržišne vrijednosti poslovnog udjela, trebalo bi dakle utvrditi stvarnu vrijednost društva, uzevši u obzir njegove obveze i imovinu, ostvarenu i očekivanu dobit, stanje društva i njegove poslovne potrebe i sve druge razloge koji određuju tržišnu vrijednost društva u datom trenutku. Tržišna vrijednost društva najčešće se praksi utvrđuje provođenjem stručnih vještačenja. Obzirom je riječ o skupom dokaznom postupku, valja unaprijed predvidjeti je li vrijednost društvenog uloga dostatna, da bi se isplatilo pokretanje sudskog postupka. ZTD predviđa da se članu koji istupa iz društva ima naknaditi vrijenost njihova poslovnoga udjela kakva je bila u vrijeme istupanja.

Valja napomenuti da članstvo u društvu prestaje tek isplatom naknade članu koji istupa iz društva. Usvoji li tužbeni zahtjev, sud mora odrediti iznos naknade tržišne vrijednosti tužiteljeva poslovnog udjela i naložiti da mu je društvo isplati u roku određenom u presudi, pod prijetnjom ovrhe.

Istupanje iz d.o.o. temeljem društvenog ugovora

Kao što je već rečeno, istupanje iz društva temeljem društvenog ugovora, moguće je samo ako sam društveni ugovor predviđa tu mogućnost.

VTS zauzeo je stajalište da je istupanje iz društva temeljem društvenog ugovora moguće, samo ako su u društvenom ugovoru uređeni svi bitni elementi za istupanje. Bitni elementi za istupanje, koji moraju biti uređeni društvenim ugovorom su

  1. a)uvjeti za istup – društveni ugovor mora predvidjeti razloge ispunjenjem kojih bi član društva mogao istupiti iz društva;
  1. b)postupak istupa – društveni ugovor mora predvidjeti radnje koje je potrebno učiniti da bi se istupilo iz društva, te je preporučivo da bude predviđeno da određene radnje, poput izjave o istupu moraju biti u pisanom obliku i upućene preporučenom pošiljkom, kako u slučaju spora ne bi bilo potrebno dokazivati je li izjava o istupu upućena, odnosno kada je ista upućena.
  1. c)posljedice istupanja – osim osnovne posljedice, gubitka članstva u društvu, moraju biti uređena i druga pitanja vezana za istup, kao što je primjerice sudbina poslovnog udjela člana koji istupa, a preporučivo je predvidjeti i rokove u kojima nastupaju određene posljedice istupa, kako bi se spriječili sporovi uslijed utvrđenja ovih okolnosti.

Osim obaveznih elemenata da bi istupanje temeljem društvenog ugovora bilo moguće, preporučivo je u društvenom ugovoru urediti i ostala pitanja koja bi se mogla pokazati kao sporna, kao što je primjerice: vrijednost poslovnog udjela ili način određivanje te vrijednosti, vrijeme i način isplate, način dostave izjave o istupu i slično. Društvenim ugovorom moguće je predvidjeti i da mogućnost istupanja iz društva bude povlastica samo pojedinih članova društva, što je najčešće slučaj kada se d.o.o. osniva sa članovima koji više doprinose društvu, primjerice samim svojim ugledom ili sa članovima koji ne žele sudjelovati u vođenju društva, ali žele imati mogućnost istupa ako sa istim nisu složni.

Postupak istupa temeljem društvenog ugovora pokreće se upućivanjem izjave o istupu upravi društva. Čak iako to nije predviđeno društvenim ugovorom, preporučivo je da se izjava o istupu uvijek uputi upravi društva u pisanom obliku preporučenom pošiljkom. Neovisno o prihvaćanju izjaveo istupu, članstvo prestaje tek kada društvo članu isplati naknadu vrijednosti njegova društvenog udjela. Ako društvo ne isplati naknadu u ugovorenom roku, član koji istupa ima mogućnost tužbom tražiti isplatu ili izjaviti da smatra kako istupanje temeljem društvenog ugovora nije uspjelo i ustati tužbom.

Valja napomenuti da, ako je član koji istupa društvu pričinio štetu ili da je dužan ispuniti neku obvezu spram društva, društvo može odbiti isplatiti vrijednost temeljnoga uloga članu koji istupa iz društva, dok on ne podmiri štetu, odnosno ispuni obveze prema društvu. U praksi je sporno da li društvo može uskratiti isplatu za svaku štetu za koju tvrdi da ju je prouzročio član, što se može zloupotrebljavati postavljanjem neosnovanih zahtjeva ili samo onu štetu ili obavezu kojim bi bila nesporno utvrđena pravomoćnom presudom, nagodbom ili nekim trećim aktom.