201307.23
Off
0

OSIGURANJE TRAŽBINA PRIJENOSOM PRAVA VLASNIŠTVA – FIDUCIJA

Fiducija je, kao i hipoteka, jedan od instrumenata osiguranja naplate putem kojih vjerovnik, u slučaju nepodmirenja obveze od strane dužnika, može zapljeniti imovinu dužnika kako bi naplatio svoje potraživanje. Osnovna razlika između hipoteke i fiducije je u tome što kod hipoteke dužnik zadržava vlasništvo nad imovinom, dok se kod fiducije, pravo vlasništva odmah prenosi na vjerovnika.

Fiducija se ostvaruje sklapanjem sporazuma kojim se radi osiguranja određene tražbine vjerovnika na njega prenosi vlasništvo na nekoj stvari dužnika ili se na vjerovnika prenosi neko njegovo pravo. Dužnik prenosi na vjerovnika vlasništvo stvari s time da će mu ovaj vlasništvo vratiti kada mu bude isplaćen dug.

Navedeni sporazum može se sklopiti na ročištu pred sudom ili kod javnog bilježnika u formi javnobilježničkog akta ili solemnizirane privatne isprave.

Osigurati se mogu i novčane i nenovčane tražbine, ali i buduća tražbina, koje sve moraju biti određene ili barem odredive.

Nakon sklapanja ovakvog sporazuma i prijenosa prava vlasništva na vjerovnika, dužnik i dalje može koristiti stvar (ukoliko stranke nisu što drugo ugovorile). Tako dužnik istu stvar može, bez pristanka vjerovnika, npr. opteretiti hipotekom. Ukoliko bi međutim došlo do prodaje nekretnine, najprije se namiruje tražbina fiducijarnog vjerovnika, a tek potom tražbina hipotekarnog vjerovnika.

Nakon dospjelosti tražbine, ukoliko dužnik istu ne ispuni, vjerovnik je ovlašten prodati (unovčiti) na njega prenesu stvar ili pravo. Vjerovnik to može učiniti i prije dospjelosti tražbine i takvo je raspolaganje vjerovnika valjano, ali isti odgovara dužniku za štetu koju bi mu time eventualno prouzročio, a može i kazneno odgovarati.

Predmet osiguranja može se unovčiti samo putem javnog bilježnika. Pritom se primjenjuju pravila o prodaji odnosno unovčenju predmeta osiguranja kao predmeta ovrhe u ovršnom postupku. Na temelju provedene dražbe, kad kupovnina bude položena, javni bilježnik će u ime vjerovnika, u obliku javnobilježničkog akta, sklopiti s kupcem ugovor o prodaji.

Umjesto da pristupi unovčenju predmeta osiguranja vjerovnik može, nakon dopijeća tražbine, putem javnog bilježnika tražiti od dužnika da ga u roku od 30 dana obavijesti, preko istog javnog bilježnika, zahtijeva li dužnik da se preneseni predmet osiguranja unovči preko javnog bilježnika. Ukoliko se dužnik u roku od 30 dana ne očituje ili unovčenje putem javnog bilježnika ne bude uspješno, smatra se da je vjerovnik postao punopravni vlasnik stvari odnosno nositelj prava i to za cijenu koja odgovara iznosu osigurane tražbine s kamatama i troškovima te porezima te se tražbina vjerovnika time smatra izmirenom.

Ako je dužnik predmet osiguranja opteretio hipotekom, nakon što vjerovnik postane punopravni vlasnik predmeta osiguranja isti može zahtijevati brisanje hipoteke iz zemljišne knjige.

Prilikom prijenosa predmeta osiguranja s dužnika na vjerovnika, vjerovnik ne plaća poreze niti druga davanja. Međutim ukoliko  se ono što je dano u fiduciju proda ili vjerovnik postane punopravni vlasnik stvari, tada se porezi (na promet nekretnina, PDV…) obračunavaju i naplaćuju kao i kod bilo kojeg drugog prometa.

Najčešće se vlasništvo radi osiguranja određene tražbine prenosi na nekretninama te se isto, fiducijarno vlasništvo upisuje u zemljišne knjige. Za sve ostale stvari (pokretnine), koje nisu predmetom upisa u neku od javnih knjiga, od 2006. godine sudska i javnobilježnička osiguranja tražbina upisuju se u poseban upisnik koji je javna knjiga. Upisnik vodi posebna Služba za upisnike koja djeluje unutar FINA-e.

U sporazum kojim se ugovara osiguranje tražbine vjerovnika, može se unijeti i ovršna klauzula kojom dužnik dozvoljava vjerovniku da, temeljem samog sporazuma, protiv dužnika zatraži ovrhu radi predaje predmeta osiguranja u posjed nakon dospijeća tražbine. Takav sporazum predstavlja ovršnu ispravu, što znači da temeljem istoga vjerovnik može izravno pokrenuti ovršni postupak protiv dužnika ukoliko ovaj po dospijeću tražbine ne bi ispunio dužnu činidbu, bez prethodnog vođenja, najčešće dugotrajnog, parničnog postupka.