201405.08
Off
0

PRETVORBA NEKADAŠNJEG PRAVA UPRAVLJANJA, KORIŠTENJA I RASPOLAGANJA U PRAVO VLASNIŠTVA

Sukladno Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (u nastavku ZV) koji je stupio na snagu 01.01.1997.g., za nekad upisano društveno vlasništvo u zemljišnim knjigama s upisanim pravom upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja, ako su ti upisi provedeni do dana stupanja na snagu ZV-a, uzima se da su isti upisi prava vlasništva.

Međutim te se odredbe ne odnose na stvari :

– na kojima su pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja imale bivše društvene i društveno-političke organizacije

– koje nisu unesene u društveni kapital pravnih osoba u postupku pretvorbe na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća

– pravnih osoba u društvenom vlasništvu sa sjedištem na prije okupiranom, a sada oslobođenom području RH

Pretvorba prava upravljanja, korištenja i raspolaganja na tim stvarima uređena

je posebnim zakonima.

  1. PRAVO UPRAVLJANJA, KORIŠTENJA I RASPOLAGANJA UPISANO U KORIST DRUŠTVENIH ORGANIZACIJA

Zakonom o udrugama iz 1997. godine bilo je određeno da na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu, a pravo raspolaganja ili pravo korištenja bilo je upisano u korist društvenih organizacija, vlasnikom postaje Republika Hrvatska. Nakon stupanja na snagu Zakona o udrugama iz 2001. određeno je da se imovina društvenih organizacija ipak vraća u vlasništvo pravnim slijednicima tih društvenih organizacija, osim sindikalne imovine.

Međutim ukoliko društvena organizacija nema udrugu koja je njezin pravni sljednik, njena imovina postaje vlasništvom jedinice lokalne samouprave na čijem je području bilo sjedište te društvene organizacije.

  1. PRAVO UPRAVLJANJA, KORIŠTENJA I RASPOLAGANJA UPISANO NA STVARIMA KOJE NISU UNESENE U DRUŠTVENI KAPITAL PRAVNIH OSOBA U POSTUPKU PRETVORBE

Zakon o privatizaciji (ZP iz ožujka 1996.g.) posebno je regulirao pretvorbu nekretnina koje nisu procijenjene u društveni kapital kod pretvorbe društvenog poduzeća.

Pretvorbom društvenog poduzeća nastaje dioničko društvo ili društvo s ograničenom odgovornošću koje ima u cjelini poznatog vlasnika. Trgovačko društvo koje je nastalo pretvorbom društvenog poduzeća njegov je pravni sljednik. Tumačenjem ovih odredbi Zakona o privatizaciji društvenih poduzeća (ZPDP iz svibnja 1991.g.) pokušalo se u razdoblju do donošenja ZP i ZV-a uknjižiti pravo vlasništva na trgovačka društva nastala pretvorbom i onih nekretnina koje nisu procijenjene u društveni kapital kod pretvorbe.

Naime, kod pretvorbe društvenih poduzeća bilo je potrebno utvrditi društveni kapital poduzeća i nad kojim kapitalom je izvršena pretvorba društvenog vlasništva. Kako bi se utvrdile nekretnine koje čine društveni kapital poduzeća bilo je potrebno dostaviti, između ostalog, i dokaze o pravu korištenja tih nekretnina. Obzirom na nesređeno zemljišnoknjižno stanje nije se uvijek moglo dostaviti zemljišnoknjižni izvadak pa je bilo određeno da se, između ostalih, kao dokaz prava korištenja mogu koristiti i odluka suda te svi ostali valjani dokumenti o pravu korištenja nekretnina. U praksi se, kod procijene društvenog kapitala, često događalo da su procjenom bile obuhvaćene nekretnine koje nisu mogle biti predmetom procjene, odnosno da su bile ispuštane iz procjene nekretnine koje su trebale biti procijenjene u društveni kapital.

Bilo je i situacija da su u društveni kapital procjenjivani nasadi ili staklenici ali ne i zemljište, da se vršila procjena samo objekata na poljoprivrednom zemljištu bez zemljišta ispod objekata ili, suprotno tome, da u društveni kapital nije procjenjivano zemljište koje je moglo biti procijenjeno, ali je ispušteno kao npr. kod kompleksa turističkog zemljišta kod pretvorbe turističkih društvenih poduzeća uz obalu. Tu su veliki kompleksi zemljišta ostajali izvan procjene. Ovakve situacije kod pretvorbe izazvale su probleme kod uknjižbe prava vlasništva trgovačkih društava nastalih pretvorbom te do pogrešnih uknjižbi koje su u konačnici dovele do niza sudskih postupaka.

Zakon o privatizaciji je trebao regulirati pitanje prava vlasništva na nekretninama koje nisu procijenjene kod pretvorbe, međutim glede tumačenja istoga vođen je niz sudskih postupaka jer je bilo nejasno da li neprocijenjene nekretnine pripadaju „državi“ ili „novostvorenim“ trgovačkim društvima.

Dana 1. lipnja 2006.g. donosena je Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske kojom je određeno da neprocijenjene nekretnine ne mogu postati ex lege vlasništvo trgovačkih društava sljednika društvenih poduzeća, bez da Hrvatski fond za privatizaciju provede upravni postupak sukladno Zakonu o privatizaciji.

Zbog nesređenog je stanja bilo osobito nužno u što kraćem roku regulirati pravni status tzv. turističkog zemljišta čija površina iznosi cca 100.000.000 m2 što je i učinjeno Zakonom o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije iz 2010.g.

Određeno je da je turističko zemljište u kampovima, čija vrijednost u cijelosti nije procijenjena u društvenom kapitalu u postupku pretvorbe, u vlasništvu Republike Hrvatske. S druge strane, turističko zemljište u kampovima čija je vrijednost u dijelu procijenjena u društvenom kapitalu u postupku pretvorbe, suvlasništvo je Republike Hrvatske i trgovačkog društva u idealnim dijelovima razmjerno veličini procijenjenog i neprocijenjenog zemljišta i građevine.

Glede turističkog zemljišta na kojem su izgrađeni hoteli i turistička naselja, određeno je da je trgovačko društvo vlasnik građevine i zemljišta ispod građevine u slučajevima kada je u postupku pretvorbe i privatizacije društvenog poduzeća procijenjena samo vrijednost građevina bez zemljišta.

Preostalo turističko zemljište, na kojem je društveno poduzeće imalo pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja, a koje nije procijenjeno u vrijednosti društvenoga kapitala, vlasništvo je jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi to zemljište. Vlasnici objekata i uređaja komunalne i druge infrastrukture na tom turističkom zemljištu stječu pravo služnosti korištenja i održavanja tih objekata i uređaja bez obveze plaćanja naknade.