201406.05
Off
0

UPUĆIVANJE RADNIKA NA RAD U ZEMLJE ČLANICE EUROPSKE UNIJE

Od pristupanja Republike Hrvatske Europskoj Uniji hrvatski poduzetnici i radnici imaju pravo koristiti temeljne slobode na kojima počiva unutarnje tržište Europske Unije, odnosno temeljne slobode pružanja usluga i kretanja osoba na cjelokupnom teritoriju Europske Unije. U praksi se međutim sve češće postavlja pitanje kako doista uputiti radnika da za poslodavca izvrši određeni posao u inozemstvu. Pitanje upućivanja radnika na rad u inozemstvo reguliraju Zakon o radu i pravni propisi Europske Unije.

Poslodavac može radnika uputiti na rad u inozemstvo na temelju ugovora o poslovnoj suradnji, sklopljenog sa inozemnim poslovnim subjektom. Primjerice temeljem sklopljenog ugovora sa stranim trgovačkim društvom o izvođenju građevinskih radova u inozemstvu, radnici zaposleni kod hrvatskog poslodavca upućuju se na rad na gradilištu u inozemstvu. U ugovoru o poslovnoj suradnji temeljem kojeg će radnik biti upućen na rad u inozemstvo, trebaju se precizirati međusobna prava i obveze, te poslovi radi čijeg se izvođenja sklapa.

Ugovor o radu sa radnikom koji će biti upućen na rad u inozemstvo treba, osim klasičnih ugovornih odredbi, obavezno sadržavati i posebne uglavke propisane odredbama Zakona o radu. Bitno je da poslodavac sa svakim radnikom kojeg upućuje na rad u inozemstvo sklopi poseban ugovor o radu ili pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu prije odlaska u inozemstvo u kojoj će biti navedeni svi bitni uglavci.

Dakle, prilikom upućivanja radnika na rad u inozemstvo, nije riječ o radu za drugog poslodavca, već radnik obavlja poslove koje mu je naložio hrvatski poslodavac, a koje je on ugovorom o poslovnoj suradnji preuzeo. Isplatu plaće i svih drugih davanja radniku vrši hrvatski poslodavac.

Upućivanje radnika u države Europske Unije uređeno je Direktivom 96/71 o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga, koja određuje pitanja u odnosu na koja se na radnika primjenjuje zakonodavstvo države zaposlenja, odnosno države rada. Valja posebno istaknuti da se na radnika koji vrši rad u inozemstvu primjenjuje zakonodavstvo države rada u odnosu na:

  1. minimalne plaće,
  2. maksimalno radno vrijeme i minimalno vrijeme odmora,
  3. minimalni plaćeni godišnji odmor,
  4. uvjete ustupanja radnika,
  5. zdravstvene uvjete, sigurnost i higijenu na radu,
  6. zaštitne mjere u odnosu na uvjete zaposlenja trudnica ili žena koje su nedavno rodile, djece i mladih
  7. jednako postupanje prema muškarcima i ženama i ostale odredbe u odnosu na nediskriminaciju

U slučaju kada je radnik samo privremeno upućen na rad u inozemstvo, moguće je zatražiti da se na izaslanog radnika primjenjuje sustav socijalnog osiguranja Hrvatske države, na razdblje od najduže 24 mjeseca (a iznimno i do 5 godina) što za hrvatske poslodavce najčešće podrazumjeva znatnu uštedu. Kako bi poslodavcu bilo odobreno plaćanje socijalnih davanja u Republici Hrvatskoj, potrebno je podnijeti zahtjev Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje. Kako bi se odobrio zahtjev, poslodavac mora dokazati da svoju djelatnost redovito obavlja na području Republike Hrvatske, te da između poslodavca i upućenog radnika postoji neposredna veza za cijelo vrijeme trajanje izaslanja.

Prije upućivanja radnika u inozemstvo, potrebno je od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, ishodovati i Europsku karticu zdravstvenog osiguranja (EKZO) za djelatnike izaslane na područje Europske unije, kao dokument kojim oni ostvaruju pravo na korištenje zdravstvene zaštite. Prilikom izdavanja EKZO ne uplaćuje se doprinos za slučaj korištenja zdravstvene zaštite u inozemstvu.