201602.03
Off
0

SMETANJE POSJEDA

Prema Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima posjednik je osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari/prava ili  dijela neke stvari/prava. Kada više osoba ima posjed nad istom stvari oni su suposjednici. Posjed se stječe uspostavljanjem faktične vlasti nad stvari. Pod faktičnom vlašću razumijeva se faktična mogućnost raspolaganja sa stvari, što znači da se sa stvari ne mora uvijek biti u fizičkom dodiru. Na primjer, nije potrebno neprestano biti u stanu koji posjedujemo. Posjed se ne gubi ako je posjednik privremeno spriječen obavljati faktičnu vlast nad stvari.

Posjed je zakonit je ukoliko posjednik ima valjan pravni temelj posjeda. istinit je ukoliko nije pribavljen silom, potajno ili zloporabom povjerenja. Posjed je pošten ukoliko posjednik nije imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Posjed se smatra poštenim, a tko tvrdi suprotno dužan je to dokazati. Je li posjed pošten ili nepošten, ovisi, dakle, o tome je li posjednik “znao ili morao znati” da posjeduje tuđu stvar.

Bez obzira na to kakav je posjed, nitko nema pravo samovlasno smetati posjed. Smatra se da se posjed smeta ukoliko se posjednika onemogućava u izvršavanju vlasti na posjedu, npr. promjena brave na ulaznim vratima nekretnine. Posjednik ima pravo na zaštitu svog posjeda u roku od 30 dana kada je saznao sa smetanje i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja (objektivni rok). Posjednik može ostvariti zaštitu posjeda putem suda ili samopomoći. Zaštita putem suda podrazumijeva postupak radi smetanja posjeda, odnosno podizanje tužbe radi smetanja posjeda. Postupak je hitan, veže se uz posljednje stanje posjeda i nastalo smetanje. U parnici zbog smetanja posjeda sud se neće upuštati u raspravljanje o pravu na posjed tužitelja i tuženika, pravnom temelju tog posjeda te (ne)poštenju posjednika.

Sud utvrđuje da je tuženik počinio smetanje tužiteljevog posjeda, nalaže tuženiku da uspostavi ranije posjedovno stanje kakvo je bilo u trenutku smetanja i da ubuduće ne čini takvo ili slično smetanje pod prijetnjom ovrhe.

Drugi vid zaštite posjeda je dopuštena samopomoć. Osoba čiji je posjed smetan, ima pravo da svoj posjed zaštiti silom od onog tko mu ga oduzima ili ga uznemirava. Riječ je o reakciji kojom se brani smetanje, međutim valja obratiti pozornost da se ne prekorači granica dopuštene samopomoći.

To pravo vezano je uz sljedeće uvjete koji trebaju biti ispunjeni:

– smetanje posjeda mora biti samovlasno,

– dopuštena samopomoć mora biti poduzeta za vrijeme trajanja 30 dana, odnosno unutar jedne godine

– ako je to nužno jer bi sudska pomoć stigla prekasno,

– opasnost od smetanja posjeda je neposredna,

– samo ako se ne primjeni sila veće jakosti nego je primjerena okolnostima.

Cilj sudske zaštite i samopomoći je uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja. Bitno je naglasiti da posjed može postojati neovisno o vlasništvu. Dakle, jedna osoba može biti posjednik, a druga vlasnik. U skladu s tim, vlasništvo se utvrđuje u zasebnom postupku.