201701.26
Off
0

TUŽBA NUŽNIH NASLJEDNIKA U SLUČAJEVIMA KADA IM JE NJIHOVO NASLJEDNO PRAVO POVRIJEĐENO

Pravo nasljeđivanja u Republici Hrvatskoj regulirano je Zakonom o nasljeđivanju. Ukoliko oporučitelj odluči slobodno raspolagati svojom imovinom na način da uskrati nasljedno pravo nekom od svojih bližih srodnika, istima Zakon, kao opreku danoj slobodi oporučitelja, pruža mogućnost ostvarenja prava na nužni dio.

Glede pojma nužnog dijela, treba istaknuti kako isti predstavlja određeni zakonski dio onog dijela koji bi nužni nasljednik kao zakonski nasljednik dobio da nema oporuke. Nasljednik je pritom univerzalni sukcesor, što znači da mu pripada određeni dio svake stvari ili prava koji ulaze u ostavinu. Kada se govori o ostvarenju prava na nužni dio, valja istaknuti kako se nužni dio daje samo na zahtjev, a nikada po službenoj dužnosti.

Kada govorimo o nužnim nasljednicima i njihovom pravu svakako valja itaknuti da isti mogu zahtijevati nužni dio samo ako su ujedno i zakonski nasljednici. Slijedom navedenog,  to bi značilo da primjerice ako imamo unuka ostavitelja, tada isti ne bi bio nužni nasljednik djeda, ako je njegov otac, odnosno ostaviteljev sin još živ, te sukladno tome i zakonski nasljednik ostavitelja.

Nastavno, nužne nasljednike možemo svrstati u dvije kategorije, i to :

  • Apolutni nužni nasljednici u koje se ubrajaju ostaviteljevi potomci, njegova posvojčad i njihovi potomci, te njegov bračni drug, koji kao nužni nasljednici imaju pravo na jednu polovicu onog dijela koji bi im pripao po zakonu (primjerice, ako imamo slučaj u kojemu ostavitelj ima bračnog druga i dvoje djece, a oporukom je sve ostavio nekoj trećoj osobi, bračni drug i djeca ostavitelja imaju pravo zahtijevati nužni dio ( ½ zakonskog dijela), odnosno bračni drug i djeca, svaki pojedinačno dobiti će 1/6 na ime nužnog dijela, odnosno ukupno 3/6 iliti ½ ostavine. Druga polovica ostavine pripada trećoj osobi kao oporučnom nasljedniku )
  • Relativni nužni nasljednici podrazumijevaju ostaviteljeve roditelje, posvojitelje i ostale pretke ( djedovi, bake i dr. ), ali samo pod uvjetima da su i oni zakonski nasljednici, ujedno trajno nesposobni za rad, bez sredstava za život, te sukladno navedenom, njihov nužni dio iznosi 1/3 njihova zakonskog dijela

U slučajevima kada oporučitelj raspolaže preko onoga što mu je dopušteno, dolazi do povrede nužnog dijela, i to kad je ukupna vrijednost raspolaganja oporukom i/ili vrijednost darova tolika da zbog nje nužni nasljednik ne bi dobio punu vrijednost svoga nužnog dijela.

Tužba za umanjenje raspolaganja oporukom može se zahtijevati u roku od tri godine od proglašenja oporuke, a tužba za vraćanje dara u roku od tri godine od ostaviteljeve smrti, odnosno od dana pravomoćnosti rješenja o proglašenju ostavitelja umrlim, odnosno o utvrđenju njegove smrti.

Protekom rokova, gubi se pravo zahtijevati umanjenje oporučnih raspolaganja i vraćanja darova zbog povrede nužnog dijela, što znači da su rokovi zastarni. Također, kako je ranije navedeno, nasljednik će izgubiti pravo i kada je ostavinski postupak pravomoćno okončan unutar isteka trogodišnjeg roka, ako on, unatoč tome što je u istome sudjelovao, pritom nije postavio zahtjev za umanjenje oporučnih raspolaganja, odnosno vraćanje darova, zbog povrede njegova nužnog dijela.

Nadalje, kada je povrijeđen nužni dio, oporučna raspolaganja umanjiti će se, a darovi će se vratiti koliko je potrebno da bi se dopunio nužni dio. Stoga, najprije se umanjuju oporučna raspolaganja, a tek ukoliko nužni dio time ne bi bio podmiren, vraćaju se darovi i to počevši od posljednjeg dara, te obratno redu kojim su darovi učinjeni. Ukoliko su darovi učinjeni istodobno, vraćaju se razmjerno.

Prilikom utvrđivanja ukupne vrijednosti oporučnih raspolaganja i darova, uzimaju se u obzir i ona raspolaganja i darovi za koja je ostavitelj naredio da se nužnom nasljedniku ne uračunavaju u njegov nasljedni dio. Isključivo na zahtjev nužnih nasljednika dolazi do umanjenja oporučnih raspolaganja i vraćanja darova.

Svakako valja naglasiti da je pravo zahtijevati umanjenje raspolaganja oporukom i povrat dara ( pravo pobijanja ) nasljedivo samo ako je nužni nasljednik prije svoje smrti već stavio zahtjev za nužni dio.