201103.03
Off
0

Imati pravo i ostvariti pravo – savjeti za sastavljanje ugovora

Imati pravo i ostvariti pravo – savjeti za sastavljanje ugovora

Sadržaj:

I SAVJETI ZA SASTAVLJANJE UGOVORA


II OSNIVANJE TRGOVAČKOG DRUŠTVA


III POREZNI OKVIR ZA POSLOVNE DJELATNOSTI


I SAVJETI ZA SASTAVLJANJE UGOVORA

Predugovorne aktivnosti

Početak svakog posla, investicije ili pravnog odnosa pretpostavlja očitovanje volja minimalno dvije strane, odnosno sklapanje ugovora. Ugovoru prethodi ponuda i ostvaruje se u pravilu putem očitovanja volje.

Ponuda kao prijedlog za sklapanje ugovora sadrži sve bitne sastojke ugovora, time da mora sadržavati i jasno izraženu namjeru za sklapanje ugovora. Upravo po tome se ponuda razlikuje od reklame ili oglasa, koji su zapravo samo poziv na stavljanje ponude. Na drugoj strani, izlaganje roba predstavlja ponudu ukoliko je izložena s naznakom cijene. Ponuditelj je vezan svojom ponudom ukoliko unaprijed nije isključio svoju obvezu održanja ponude ili primatelj primi opoziv ponude prije ili barem istovremeno sa samom ponudom.

Valja naglasiti da ponuditelja obvezuje i pisana ponuda iako nije potpisana od strane ovlaštene osobe, ako je dana na poslovnom papiru ili potpisana na uobičajen način te naravno ako primatelj nije znao da je ponuda dana od strane neovlaštene osobe.

Prihvat ponude je također jednostrano očitovanje volje, time da se u pravilu šutnja ne smatra prihvatom, osim ako primatelj stoji u stalnom poslovnom odnosu s ponuditeljem ili se radi o osobi kojoj izvršavanje naloga spada u poslovnu djelatnost.

Prije ulaska u poslovni odnos s hrvatskim partnerom, uputno je provjeriti njegove financijske pokazatelje putem baza podataka koju nudi financijska agencija (FINA) ili druge pravne osobe u Hrvatskoj. Obično će odvjetnik imati pristupi takvoj bazi podataka temeljem koje će moći objektivno procijeniti potencijalnog poslovnog partnera.

Predugovor

U pravnom prometu često dolazi do sklapanja predugovora kojim se preuzima obveza za kasnije sklapanje nekog glavnog ugovora. Za slučaj da jedna strane ispuni svoju ugovornu obvezu, ugovaraju se ugovorne kazne koje djeluju kao element motivacije ili pritiska.

Nužno je da se predugovorom obuhvate svi bitni sastojci glavnog ugovora, dakle da predmet ugovora primjerice nekretnina bude jasno određena s naznakom katastarskog broja i površine kao i da bude određena kupoprodajna cijena. Također biti ugovoren rok u kojem glavni ugovor mora treba biti zaključen, time da jedna strana ima pravo tražiti sklapanje glavnog ugovora unutar 6 mjeseci od isteka toga roka.

Perfekcija ugovora

Prije perfekcije ugovora s hrvatskim partnerom, stranac kao ugovorna strana mora izabrati mjerodavno pravo za ugovor, nadležnost suda (ili arbitraže) kao i jezik na kojem će ugovor biti sklopljen. Prema pravilima međunarodnog privatnog prava, za ugovor je mjerodavno ono pravo koje su stranke izabrala ukoliko neđšto drugo nije zakonom propisano. Primjerice za stvarno pravo na nekretnini uvijek je mjerodavno pravo mjesta gdje se ta nekretnina nalazi. Kada nijedno pravo nije izabrano, mjerodavno će biti pravo mjesta prebivališta/sjedišta prodavatelja, zajmodavca, izvođača, posrednika, špeditera, zakupodavca ili skladištara u vrijeme primitka ponude za ugovore o prodaji stvari, ugovore o zajmu, izvođenju radova, posredovanju, špediciji, zakupu ili skladištenju itd.

Ovdje je za naglasiti da je ponekad preporučljivo birati mjerodavno pravo i mjesnu nadležnost suda, ovisno o poziciji ugovorne strane.

Nadalje, treba imati u vidu troškove eventualnog postupka, koji se u Hrvatskoj obračunavaju po radnji, a primjerice u Njemačkoj paušalno po postupku.

Smatra se da je ugovor sklopljen, kada su se stranke sporazumjele o bitnim sastojcima ugovora. Taj dio se ne razlikuje od većine pravnih sustava pa se tako smatra da je ugovor sklopljen i kada su stranke razmijenile primjerice faks ili dopis. Ovo pravilo vrijedi kako za ugovore o prodaji roba, pokretnina, tako i nekretnina, ugovore o zajmu i slično.

Kada govorimo o predmetu ugovora, moramo imati na umu da se mora raditi o stvari koja je dozvoljena u prometu. O tome se mora osobito voditi računa kod sklapanja ugovora o kupoprodaji nekretnina. Ovdje je također bitno naglasiti da strane fizičke osobe ne mogu stjecati vlasništvo na poljoprivrednom i šumskom zemljištu te zaštićenim prirodnim područjima. Naime, takvi ugovori se smatraju nevaljanima- ništetnima. Dakle, prije sklapanja ugovora, potencijalni strani kupac mora provjeriti spada li nekretnina pod poljoprivredno ili građevinsko zemljište. Iz tog razloga je potrebno prije sklapanja ugovora, pribaviti uvjerenje o namjeni zemljišta.

Ukoliko strana osoba, unatoč tome, kupi poljoprivredno zemljište, neće se moći upisati u zemljišne knjige. Moguće rješenje bi bilo temeljem ugovora uknjižiti teret doživotnog uživanja odnosno stanovanja predmetne nekretnine ili eventualno hipoteke.

Ugovor o kupoprodaji nekretnine mora biti u pisanoj formi, a potpis prodavatelja mora biti ovjeren od strane javnog bilježnika. Obzirom da je nužno ovjeriti samo prodavateljev potpis, kupac taj ugovor može potpisati kod kuće i poslati poštom prodavatelju odnosno javnom bilježniku. Vlasništvo se stječe tek u trenutku kada je izvršena uknjižba u zemljišne knjige temeljem kupoprodajnog ugovora.

Pisana forma ugovora je svakako preporučljiva iako nije zakonom propisana kao nužna baš za sve ugovore. S druge strane, za neke ugovore se zahtijeva da budu u formi javnobilježničke isprave kao što je primjerice ugovor o doživotnom uživanju ili sporazum o osiguranju tražbine osnivanjem založnog prava.

Sredstva osiguranja


Ovdje se radi o određenim instrumentima, koji se ugovorom uređuju radi pojačavanja ugovorne obveze i osiguranja vjerovnika. Kao najčešće sredstvo osiguranja koriste se zadužnice, hipoteke i ovršne klauzule.

Kada imamo primjerice ugovor o zajmu, uputno je sklopiti sporazum o osiguranju tražbine u javnobilježničkoj formi s ovršnom klauzulom. Ova klauzula sastoji se od suglasnosti dužnika da se na nekoj njegovoj nekretnini ili drugoj imovini, radi osiguranja novčane tražbine, može uknjižiti založno pravo i provesti direktna ovrha.

Na ovaj način taj ugovor vrijedi kao ovršna isprava kada je skopljen u javnobilježničkoj formi , najučinkovitiji je način osiguranja ugovorne tražbine.

Također se mogu ugovori o najmu ili zakupu sklopiti u formi javnobilježničke isprave. U tom slučaju, ovršna klauzula omogućuje da se temeljem te isprave (odnosno ugovora) može provesti prisilna ovrha radi iseljenja ili prisilne naplate ukoliko najmoprimac ne bi ispunio obvezu plaćanja dužne najamnine. Značaj ovakvog osiguranja je izbjegavanje parničnog postupka.

Daljnje sredstvo osiguranja naplate jest zadužnica, koja vjerovniku pruža visok stupanj osiguranja njegove tražbine. Zadužnica se razlikuje od mjenice u prvom redu stoga što ima svojstvo pravomoćnog rješenja o ovrsi, što znači da se ne može pobijati pred sudom. Sa zadužnicom u rukama, vjerovnik (tj. ovrhovoditelj) može direktno s bankovnog računa dužnika prisilno naplatiti svoju dospjelu tražbinu. To funkcionira na način da vjerovnik po dospjelosti tražbine, prezentira tu zadužnici financijskoj agenciji- FINI. Nakon toga se plijene svi računi dužnika u svim bankama i provodi prisilna ovrha. Ukoliko naplata novčanih sredstava na računu dužnika ostane bez uspjeha, zadužnica služi kao temelj za pokretanje ovršnog postupka na drugim sredstvima odnosno predmetima ovrhe, dakle na nekretninama, pokretnim stvarima ili tražbinama. Osim toga, isti postupak će se provesti i protiv jamaca plataca navedenih u zadužnici.

Novina je da se 01. siječnja ove godine, zadužnice moraju solemnizirati kod javnog bilježnika, a nije više kao ranije dovoljno samo ovjeriti potpis dužnika.

Fizičke i pravne osobe mogu također izdavati bianco zadužnice, na kojima se tek naknadno upisuje ime vjerovnika i iznos tražbine. Dozvoljeni iznos po zadužnici može biti do 1.000.000,00 kuna.


II OSNIVANJE TRGOVAČKOG DRUŠTVA U HRVATSKOJ

Društvo s ograničenom odgovornošću- d.o.o. je čest pravni oblik trgovačkog društva. Osnivanje takvog društva isplativo je radi više razloga.

U prvom redu su odlučujući porezni aspekti, primjerice stopa od 20% poreza na dobit umjesto znatno viših stopa poreza na dohodak.

Nadalje, na ovaj način se stranom investitoru jamče pod jednkim uvjetima prava i obveze kao hrvatskoj pravnoj osobi. Ovdje spada npr. kupnja poljoprivrednog zemljišta, na kojem strana osoba ne može steći vlasništvo.

Važan aspekt osnivanja društva je također ograničenje odgovornosti za štetu. Stoga je i svrsishodnije umjesto osnivanja podružnice društva sa sjedištem u inozemstvu, osnovati novi d.o.o. , obzirom da tada odgovara taj hrvatski d.o.o do visine svoje imovine, dok kod podružnice društvo majka odgovara za sva prava i obveze te hrvatske podružnice.

Društvo s ograničenom odgovornošću, u kojeg jedna ili više fizičkih ili pravnih osoba unosi temeljne uloge. najčešći je pravni oblik trgovačkog društva u Hrvatskoj.


Naziv tvrtke mora biti hrvatski, latinski ili starogrčki i ne smije već postojati u trgovačkom registru. Dakle, njemački ili engleski naziv nije dopušten osim kada je osnivač društvo majka s jednakim imenom.

Kada član uprave ili osnivač/vlasnik ne dolazi redovito u Hrvatsku, najbolje je da sjedište društva bude u knjigovodstvu društva. Isto tako valja napomenuti da sjedište društva ne mora biti u mjestu gdje se obavlja poslovna djelatnost

Osnivanje i upis društva s ograničenom odgovornošću obavlja se kod nadležnog trgovačkog suda. Najniži iznos temeljnog kapitala je 20.000 kn, a može se unijeti u gotovini ili stvarima i pravima. Temeljni ulozi ne moraju biti jednaki i mogu se sastojati iz vrijednosnih papira.

Ukoliko se d.o.o sastoji samo od jednog člana, osnivanje se vrši putem izjave o osnivanju društva. Kada društvo osniva više osoba, sklapa se tzv. društveni ugovor. Obje isprave se sastavljaju u javnobilježničkoj formi i njima se definira naziv i sjedište društva, djelatnosti, prava i obveze osnivača i organa društva (uprava, glavna skupština itd.) kao i ostali elementi bitni za društvo. Kako je već spomenuto, tvrtka se mora razlikovati od neke već postojeće tvrtke društva.

Za strance koji namjeravaju osnovati d.o.o. korisna je informacija da članovi uprave i prokuristi ne moraju biti hrvatski državljani. Članovi uprave mogu zastupati društvo smaostalno i pojedinačno ili uz suglasnost ostalih članova uprave, što se sve uređuje društvenim ugovorom. Prokuristi ne moraju biti u radnom odnosu s društvom, dok je za članove uprave nužno da negdje u Hrvatskoj plaćaju doprinose za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, što znači da ako nisu zaposleni u društvu u čiji su članovi uprave, tada moraju plaćati navedene doprinose na nekom drugom mjestu u RH.

Prilikom osnivanja d.o.o.-a preporučljivo je prijaviti što je više moguće djelatnosti budući su sudski i javnobilježnički troškovi jednaki neovisno o broju prijavljenih djelatnosti. Ako osnivač tek naknadno želi doregistrirati druge djelatnosti, tada su troškovi jednaki kao da se radi o promjeni društvenog ugovora.

Nakon osnivanja slijedi prijava trgovačkom registru, pri čemu sudska pristojba za prijavu iznosi 400,00 kn, a trošak nužne objave u Narodnim novinama iznosi 900,00 kn. Prijavi se mora priložiti ovjerenu izjavu da nema nepodmirenih poreznih obveza, kao i da nije počinio nikakva gospodarska kaznena djela.

Sve isprave potrebne za upis društva moraju biti potvrđene od strane javnog bilkježnika, a troškovi takve javnobilježničke potvrde/ solemnizacije iznose oko 2.500,00 kn. Postupak osnivanja traje približno 10 dana, ovisno o nadležnom sudu.

Društvo se mora također prijaviti Državnom zavodu za statistiku radi dobivanja matičnog broja prema nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti i to u roku 15 dana od dostavljanja rješenja o upisu u registar. Dokument koji izda Državni zavod za statistiku sadrži rješenje o klasifikaciji poslovnog subjekta.

Trgovačko društvo kao i odgovorne osobe moraju također ishoditi porezni broj- OIB. Na taj način je hrvatska porezna uprava zapravo povezana s poreznim upravama diljem Europske unije.

Nadalje, osnivanje društva prijavljuje se i poreznoj upravi, a takvoj prijavi se prilaže preslika izvatka iz trgovačkog registra te rješenja o klasifikaciji poslovnog subjekta.

Osim navedenog, društvo mora imati pečat s tvrtkom i otvoren žiro račun u jednoj od poslovnih banaka u RH.



  1. III POREZNI OKVIR ZA POSLOVNE DJELATNOSTI

Strane fizičke ili pravne osobe mogu postati vlasnicima hrvatske pravne osobe, ukoliko osnuju novo trgovačko društvo ili steknu poslovni udio u nekom postojećem društvu. U pogledu poreza su strane fizičke i pravne osobe u jednakom položaju kao domaće.

Ovdje dolaze do primjene sporazumi o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja koje je RH sklopila s određenim zemljama. Ovi sporazumi djeluju uz zakonske propise Republike Hrvatske.

Porezni sustav RH sastoji se od sljedećih poreza:

– porez na dobit

– porez na dohodak

– porez na dodanu vrijednost

– posebni porezi (porezi na potrošnju)

– porez na promet nekretnina

– porez na dobitke od igara na sreću

– prirezi posebnih jedinica lokalne samouprave

U nastavku slijedi pregled najznačajnijih poreza.

Porez na dobit

Obveznik poreza na dobit je trgovačko društvo ili druga pravna osoba ili iznimno fizička osoba koja obavlja poslovnu djelatnost s ciljem ostvarivanja dobiti.

Dobit se oporezuje jedinstvenom poreznom stopom od 20 % prema Zakonu o porezu na dobit

Zakon o poticanju ulaganja, na snazi od 01. siječnja 2007. usmjeren je na domaće i strane pravne osobe i sadrži niz poticajnih mjera za investicije u poslovne djelatnosti kao npr.: porezne i carinske povlastice ( primjerice stope poreza na dobit od 10, 7, 3 i 0%), sufinanciranje troškova otvaranja novih radnih mjesta i školovanja radne snage kao i poticajne mjere za osnivanje i razvoj investicijskih projekata od posebnog interesa. Troškovi se mogu prenositi najviše 5 godina, s ciljem smanjivanja porezne osnovice.

Porez na dobit od 20% će se također primijeniti na transakcije sa zemljama izvan EU koje imaju propisanu poreznu stopu nižu od 12.5 %. Popis ovih zemalja (npr. Bahami, Dominikanska Republika, Liechtenstein, Maldivi, Panama) izdaje Ministarstvo financija.

Porez na dohodak

Domaći ili inozemni porezni obveznik je fizička osoba koja ostvaruje oporezivi dohodak.

Dok se princip svjetskog dohotka primjenjuje na domaće obveznike (oporezuje se ukupni dohodak stečen u tuzemstvu i inozemstvu), na stranog poreznog obveznika se primjenjuje princip tuzemnog dohotka (oporezuje se samo dohodak stečen u Hrvatskoj), pri čemu se uzima u obzir sporazum radi izbjegavanja dvostrukog oporezivanja sklopljen sa zemljom u kojoj inozemni porezni obveznik ima prebivalište.

Porez na dohodak se obračunava i plaća temeljem progresivnih poreznih stopa od 12, 25, 40 %, prema visini stečenog dohotka. Najviša stopa poreza od 40% će se primijeniti kada godišnji brutto dohodak iznosi približno 35.000,00 eura.

Isplata dividendi i udjela u dobiti fizičkim osobama nije oporeziva.

Dakle tri postojeće stope poreza od 12 %, 25 % i 40% primjenjuju se ovisno o visini porezne osnovicie:

– do 43.200,00 kn je porezna stopa 12%

– od 43.200,00 do 129.600,00 kn je porezna stopa 25%

– preko 129.600,00 kn je porezna stopa 40%

Osim navedenog valja naglasiti da osoba koja ima prebivalište ili stalno boravište u Hrvatskoj, plaća na porez na dohodak također i utvrđeni prirez gradu prema stopi od 10% do 18%, ovisno o kojem se gradu radi.

Porez na dodanu vrijednost

Obveznik je svaka pravna ili fizička osoba s godišnjim prometom od preko 85.000,00 kn od isporuke dobara i usluga koji podliježu ovom oporezivanju (ulazak u sustav PDV ex lege).

Ako bi takav poduzetnik u narednoj godini ostvario promet od manje od 85.000,00 kn, može od siječnja iduće godine napustiti sustav PDV-a.

Također postoji opcija da poduzetnik, ukoliko to želi, stupi u sustav PDV-a (primjerice u očekivanju pozitivnog učinka na novčani tijek, kroz povrat pretporeza kod značajnijih investicija). Tada je obvezan u sljedećih 5 godina ostati u sustavu PDV-a bez obzira na promet koji ostvari

Obračun poreza na dodanu vrijednost je godišnji kao i u zapadnoeuropskim zemljama. Stoga, iznos koji se treba platiti je razlika između poreza utvrđenog na računima za isporučenu robu i onog utvrđenog pretporeza na računima za primljenu robu i druge usluge.

Osim obveze plaćanja, obračun PDV-a može imati za posljedicu pravo na povrat poreza, u roku od 30 dana od slanja porezne prijave poreznoj upravi.

Obračun PDV-a može biti mjesečni ili kvartalni, ovisno o prometu koji je obveznik ostvario.

Porezne stope su: 23 %, 10 % i0 %, time da je stopa od 23 % najčešće primjenjiva.


Oporezivanje nekretnina


Oporezivanje nekretnina je u Hrvatskoj uređeno Zakonom o porezu na promet nekretnina Zakonom o porezu na promet nekretnina.

Stjecanjem nekretnine smatra se kupoprodaja, zamjena, nasljedstvo,

darovanje, unošenje i izuzimanje imovine društva, stjecanje na temelju sudske odluke itd.

Bez obzira na način stjecanja, stjecatelj je porezni obveznik. Kod stjecanja nekretnine uz naknadu, poreznu osnovicu čini iznos naknade za preneseno vlasništvo. Porez na promet nekretnina plaća se po stopi od 5%.

Kod zamjene nekretnina osnovicu čini ugovorena vrijednost svake nekretnine za pojedinu ugovornu stranu ili se ona utvrđuje prema tržišnoj vrijednosti od strane porezne uprave.

Pri stjecanju nekretnina bez naknade (npr. darovanje), obveznik je daroprimatelj ili drugi stjecatelj.

Od plaćanja ovog poreza oslobođene su sljedeće osobe:

– stjecatelj koji je nasljednik ostavitelja u prvom nasljednom redu

– osobe koje stječu određene posebne dijelove nekretnine temeljem međuvlasničkog ili diobenog ugovora, ali do iznosa njihovog suvlasničkog dijela;

– hrvatski državljani koji kupuju prvu nekretninu s namjerom rješavanja stambenog pitanja;

– hrvatski državljani koji kupuju zemljište od najviše 600 m2 na kojem namjeravaju izgraditi kuću čime rješavaju svoje stambeno pitanje;

– hrvatski državljani koji kupuju prvu nekretninu s namjerom rješavanja stambenog pitanja, koja kao novoizgrađena zgrada (nakon 01.01.1998.) podliježe plaćanju PDV-a, time da se oslobođenje onda odnosi samo na vrijednost zemljišta i komunalne naknade

Novoizgrađene nekretnine (dakle nakon 01.01.1998.) podliježu oporezivanju PDV-om od 23%, kada su porezni obveznici fizičke i pravne osobe, dok sve ostele nekretnine podliježu samo plaćanju poreza na promet nekretnina. U takvom slučaju plaća se porez na promet nekretnina od 5 % na vrijednost zemljišta, a PDV od 23% na samu vrijednost zgrade.

Porez na promet nekretnina ne plaća se prilikom unošenja nekretnine u trgovačko društvo kao temeljni ulog ili povećanje temeljnog kapitala kao ni kod spajanja društva. Ukoliko se takvi prijenosi obavljaju s drugom namjerom, tada se ova oslobođenja neće primjenjivati.

Zanimljiv je također jedan podatak glede oporezivanja u okviru trgovačkih društava, da dividende i udjeli u dobiti u RH nisu oporezivi, i toj domeni postoji samo porez na dobit od 20%.

Umjesto poreza na promet nekretnina postojat će obveza plaćanja poreza na dohodak od 25% kada fizička osoba otuđi nekretninu unutar 3 od kupnje iste. Porezna osnovica je onda razlika između primitka s osnova otuđenja (dakle tržišna vrijednost) i vrijednost po kojoj je nabavljena , korigirana za povećanje stope inflacije. Dakle na tu osnovicu obračunava se stopa poreza od 25%.

Porez na dohodak da prihod od otuđenja ne obračunava se kada:

1. se otuđenje obavlja između bračnih drugova i rođaka

2. se otuđenje obavlja između razvedenih bračnih drugova, ali samo u neposrednoj vezi s razvodom

3. je otuđenje u direktnoj vezi s nasljedstvom nekretnine

4. nekretnina služi za stanovanje poreznom obvezniku ili njegovim srodnicima

5. se nekretnina otuđi nakon više od 3 godina od kupnje

Poseban je slučaj kada osoba otuđi više od 3 nekretnine u 5 godina. Tada se smatra da je osnovana samostalna djelatnost i nastaje obveza plaćanja poreza na dohodak od samostalne djelatnosti, pri čemu poreznu osnovicu čini razlika između primitaka i izdataka.

Zapošljavanje stranaca u RH


Zapošljavanje stranaca u RH uređeno je Zakonom o strancima. Prema tom zakonu je za izdavanje radne i poslovne dozvole za rad u RH nadležno Ministarstvo unutarnjih poslova, da bi stranac mogao u RH raditi.

Kao osnova za radnu dozvolu i ugovor o radu für s poslodavcem ili uređeni boravak u RH, stranac može, primjerice biti član uprave ili zaposlenik pravne osobe i to uprave kojoj pripada.

U tom slučaju, poslodavac mora kod obračuna dohotka zaposlenika u državni proračun obračunati i izdvojiti sljedeća davanja:

– doprinos za mirovinsko osiguranje u visini 20 % (koje plaća zaposlenik)

– doprinos za zdravstveno osiguranje u visini 15 %, doprinos za zapošljavanje u visini od 1,7 %, doprinos za zdravstveno osiguranje kod ozljeda na radu i profesionalne bolesti od 0,5 %.

Ukupni iznos dohotka koji obveznik ostvari, umanjen za osobni odbitak (mjesečni iznos od 1,800.00 kn) uzima se kao osnovica za obračun poreza po stopama od 12, 25, i 40 %, ovisno o visini dohotka.

Osim plaće, stranci mogu u RH ostvarivati druge oblike dohotka za rad kod tuzemnih klijenata (ili povrat plaćenih izdataka), takozvani „drugi dohodak“.

Prema hrvatskim propisima, plaćanje nerezedentima npr. osobama bez stalnog ili privremenog boravka u Hrvatskoj podliježe principu plaćanja obveznog osiguranja i poreza na dohodak.

Kako je već navedeno, ako između RH i zemlje kojoj pripada nerezident postoji sklopljen sporazum o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, tada on ima prednost pred domaćim propisima.

Kada se plaća „drugi dohodak“ osobe koja ima prebivalište ili uobičajeno boravište u zemlji s kojom RH ima sklopljen sporazum o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, mora se od te osobe zatražiti ispravu iz koje je vidljivo ima li osoba obvezno osiguranje u zemlji svog prebivališta ili boravišta te onda u skladu s tom ispravom obračunati ili ne obvezu doprinosa.


PDF