202002.17
Off
0

KAZNENO DJELO UTAJE POREZA I CARINE U HRVATSKOM ZAKONODAVSTVU

U Republici Hrvatskoj tematika utaje poreza i carina regulirana je prvenstveno Kaznenim zakonom, iako postoje i drugi zakoni koji se dotiču ove tematike kao što je Zakon o trgovačkim društvima i dr. Utaja poreza i carina spada u kaznena djela protiv gospodarstva koja se općenito mogu definirati kao ukupnost kažnjivih ponašanja počinjenih u gospodarskom poslovanju.

Radnje koje čine biće kaznenog djela utaje poreza ili carine mogu počiniti kako fizičke, tako i pravne osobe. Kako bi fizička ili pravna osoba ostvarila radnju utaje poreza ili carina potrebno je da djelomično ili potpuno izbjegne plaćanje poreza ili carine davanjem netočnih ili nepotpunih podataka i činjenica koje su važne za utvrđivanje porezne ili carinske obveze, te da te radnje ili propuštanja čini s namjerom.

Uvjeti za postojanje kaznenog djela utaje poreza ili carina su:

  1. da je porezni obveznik zakonito obavljao djelatnost, odnosno da se neprijavljivanje prihoda i drugih činjenica odnosi na zakonito stečen prihod,
  2. da li je nastupila šteta za državni proračun jer ako nema štete po državni proračun onda nema niti mogućnosti podnošenja prijave za utaju poreza ili carine.

Dakle, kazneno djelo utaje poreza ili carine čini onaj tko s ciljem da on ili druga osoba potpuno ili djelomično izbjegne plaćanje poreza ili carine, daje netočne ili nepotpune podatke o dohocima, predmetima ili drugim činjenicama koje su od utjecaja na utvrđivanje iznosa porezne ili carinske obveze ili tko s istim ciljem u slučaju ne prijavi prihod, predmet ili druge činjenice koje su od utjecaja na utvrđivanje porezne ili carinske obveze, a na to je obvezan. Bitno je naglasiti da je za inkriminaciju potrebno da uslijed tih radnji dođe do smanjenja ili neutvrđenja porezne ili carinske obveze u iznosu koji prelazi 20.000,00 kuna.

Kazneno djelo utaje poreza ili carina ima dva temeljna oblika i more se sastojati u:

  1. davanju netočnih podataka o dohocima i predmetima ili o drugim činjenicama koje su od utjecaja na utvrđivanje iznosa poreznih obveza, te
  2. nepodnošenju porezne prijave u slučajevima kada je kada je njezino podnošenje obvezno.

Prvi oblik kaznenog djela utaje poreza ili carina moguće je dakle ostvaritisamo činjenjem, odnosno davanjem netočnih podataka, dok je za drugi oblik potrebno ostvariti radnju nečinjenjem, odnosno nepodnošenjem porezne prijave. Počinitelj predmetnog kaznenog djela može biti sam porezni dužnik kao fizička osoba, a kada je dužnik pravna osoba, tada je počinitelj osoba koja u ime prave osobe dužna staviti na raspolaganje podatke o poslovanju.

Visina (zatvorske) kazne za počinjenje kaznenog djela utaje poreza i carina ovisi o tome radi li se o poreznoj obvezi velikih razmjera, odnosno da li iznos porezne ili carinske obveze veći ili manji od 600.000,00 kuna, pa je tako u prvom slučaju gornja granica 5 (pet) godina, a u slučaju porezne obveze velikih razmjeta i do 10 (deset) godina zatvorske kazne.