202001.22
Off
0

Oporučno nasljeđivanje u RH

Pravo nasljeđivanja u Republici Hrvatskoj regulirano je Zakonom o nasljeđivanju. U slučaju smrti, imovina ostavitelja može se podijeliti prema njegovoj volji ili zakonu. Nasljednici često pitaju što je točno ostavina. Kako bi se izbjegle nejasnoće i sporovi, u ovom se članku daje pregled hrvatskog zakona o nasljeđivanju u dijelu oporučnog nasljeđivanja.

Prema Zakonu o nasljeđivanju svatko može napisati oporuku kojom ostavlja čitavu imovinu (ili samo svoj udio) nekome.Prema hrvatskom zakonu o nasljeđivanju, pred dva svjedoka može se napraviti vlastita oporuka, javna oporuka ili pisana oporuka. Svaka oporuka može se osporiti, pogotovo ako oporučni nasljednik ima raspoloživi, nenamjenski udio (ako je povrijeđen nužni dio nasljeđivanja). Umanjenje raspolaganja oporukom može se zahtijevati u roku od tri godine od proglašenja oporuke.

Isto tako, svaki dar koji je oporučitelj dao nasljedniku može se osporiti. Povrat dara može se tražiti u roku od tri godine od smrti ostavitelja ili od dana stupanja na snagu odluke kojom je ostavitelj proglašen mrtvim.

Raspolaganja za slučaj smrti, kao i darovi ostavitelja, često rezultiraju da nasljednici putem suda traže svoja prava, prvenstveno pravo na nužni dio. Brojni sporovi se mogu spriječiti ugovorom. Ako ostavitelj želi podijeliti imovinu drugačije nego što je zakonom određeno, a s druge strane želi osigurati da se nakon njegove smrti ne vode nepotrebni pravni postupci, preporučljivo je sklopiti ugovor poput npr. ugovora o ustupanju i raspodjeli imovine. U ovom slučaju ostavitelj u trenutku smrti više nije vlasnik imovine, jer ti ugovori već raspoređuju imovinu. Takav je ugovor najbolji način reguliranja imovinskih pitanja koja bi se inače pojavila nakon smrti. Ako je takav ugovor sklopljen, nakon smrti ostavitelja ne može doći sporova o nasljeđivanju jer su svi zakonski nasljednici već potpisali taj ugovor. Ustupanje i raspodjela imovine (u većini slučajeva to su nekretnine) vrijedi samo ako se s njom slažu supružnik, sva djeca i svi drugi potomci ostavitelja, koji su zakonski nasljednici.

Stoga se preporučuje starijim osobama da prema svojim željama tijekom svog života ugovorima podijele imovinu, a poželjno ugovorom o ustupanju i raspodjeli imovine. Međutim, mora se istaknuti da takav ugovor mora biti zaključen dok je osoba još uvijek u potpunosti sposobna za prosudbu. Na ovaj način starija osoba zadržava kontrolu nad imovinom, a s druge strane je prenijela imovinu na treću osobu na siguran način i sukladno njenim željama.

Uz to se preporučuje da ostavitelji sačuvaju svoja prava opterećivanjem nekretninama. Kao svojevrsni teret može se uspostaviti pravo plodouživanja u korist ostavitelja tako da on može koristiti imovinu do smrti bez ograničenja. Istovremeno je moguće uspostaviti i zabranu prodaje i opterećenja imovine.

Izvršenje ovog ugovora u vezi s nekretninama ne regulira se samo Zakonom o nasljeđivanju, već i Zakonom o obveznim odnosima i Zakonom o zemljišnim knjigama. Zbog toga se preporučuje da ostavitelj i nasljednici potraže savjet odvjetnika.