202005.04
Off
0

Povrat dara radi namirenja nužnog dijela

Postoje situacije kada ostavitelji za života raspolažu imovinom na način da ono što poslije njihove smrti ostane od imovine nije dovoljno za namirenje nužnog nasljednog dijela. U ovom članku osvrnut ćemo se na prvu od dvije mogućnosti potraživanja nužnog dijela, a to su povrat dara i pobijanje oporuke. Sukladno Zakonu o nasljeđivanju, samo nužni nasljednici imaju pravo zahtijevati povrat dara radi namirenja nužnog dijela, a to je pravo nasljedivo isključivo ako je nužni nasljednik prije svoje smrti već stavio zahtjev za nužni dio.

Nužni nasljednici su ostaviteljevi potomci, njegova posvojčad i njihovi potomci te njegov bračni drug. Ostaviteljevi roditelji, posvojitelji i ostali predci nužni su nasljednici samo ako su trajno nesposobni za rad i nemaju nužnih sredstava za život. Kad je taj nužni dio povrijeđen, darovi će se vratiti koliko je potrebno da bi se dopunio nužni dio. Najprije se umanjuju raspolaganja oporukom (ako oporuka postoji), pa ako nužni dio time ne bi bio podmiren, vraćaju se darovi.

O povredi nužnog dijela radi se kada je ukupna vrijednost raspolaganja tolika da zbog nje nužni nasljednik ne bi dobio punu vrijednost svoga nužnog dijela.

Nužni dio potomaka, posvojčadi i njihovih potomaka te bračnog druga iznosi jednu polovicu, a nužni dio svih ostalih nužnih nasljednika jednu trećinu od onog dijela koji bi svakom pojedinom od njih pripao po zakonskom redu nasljeđivanja. Darovi se vraćaju počevši od posljednjeg dara i obratno redu kojim su darovi učinjeni, a darovi učinjeni istodobno vraćaju se razmjerno. Prema Zakonu o nasljeđivanju, darom se smatra i odricanje od prava, oprost duga, ono što je ostavitelj za vrijeme svoga života dao nasljedniku na ime nasljednog dijela, ili radi osnivanja ili proširenja kućanstva, ili radi obavljanja zanimanja, kao i svako drugo raspolaganje bez naknade.

Kako bi se izračunala vrijednost nužnog dijela, potrebno je utvrditi vrijednost ostavine prema posebnim pravilima određenih Zakonom o nasljeđivanju. Pri procjenjivanju dara uzima se vrijednost darovane stvari u trenutku ostaviteljeve smrti, a prema njezinu stanju u vrijeme darivanja.

Vrijednost ostavine se izračunava sukladno čl. 71. Zakona o nasljeđivanju:

  1. Najprije treba popisati i procijeniti sva dobra koja je ostavitelj imao u času smrti, računajući tu i sve ono čime je raspolagao oporukom, kao i sve njegove tražbine, pa i one koje ima prema nekom nasljedniku, osim tražbina koje su očito nenaplative.
  2. Od utvrđene vrijednosti dobara koja je ostavitelj imao u času smrti odbija se iznos ostaviteljevih dugova, iznos troškova popisa i procjene ostavine i troškova pokopa ostavitelja.
  3. Tako dobivenom ostatku pribraja se vrijednost svih darova koje je ostavitelj učinio na bilo koji način nekom zakonskom nasljedniku bez obzira nasljeđuje li ostavitelja, pa i darova učinjenih nasljednicima koji se odriču nasljedstva, kao i onih darova za koje je ostavitelj naredio da se ne uračunaju nasljedniku u njegov nasljedni dio.
  4. Tome se pribraja i vrijednost darova koje je ostavitelj u zadnjoj godini svoga života učinio drugim osobama koje nisu zakonski nasljednici, osim manjih uobičajenih darova.

Nakon što se vrijednost imovine utvrdi sukladno navedenom zakonu, potrebno je utvrditi je li vrijednost onoga što je nužni nasljednik dobio manja od vrijednosti nužnoga dijela koji mu temeljem izračuna pripada. Tek u slučaju da je vrijednost onoga što je dobio manja, može zahtijevati povrat dara i to u roku od 3 godine od ostaviteljeve smrti, odnosno od dana pravomoćnosti rješenja o proglašenju ostavitelja umrlim, odnosno o utvrđenju njegove smrti.

Na kraju je bitno naglasiti da su nužni nasljednici ovlašteni postaviti zahtjev za namirenje nužnog dijela u ostavinskom postupku, a ne po njegovom završetku, stoga radi točnijeg izračuna vrijednosti nužnog dijela, praćenja rokova te detaljnijeg upućivanja u Vaša prava, poželjno je obratiti se odvjetniku, koji će Vas savjetovati kako postupiti u ovakvoj situaciji.