Ugovorom o doživotnom uzdržavanju obvezuje se jedna strana (davatelj uzdržavanja) da će drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga strana izjavljuje da mu daje svu ili dio svoje imovine, s time da je stjecanje stvari i prava odgođeno do trenutka smrti primatelja uzdržavanja.
Sklapanje ugovora o doživotnom uzdržavanju
Ugovor o doživotnom uzdržavanju mora biti sastavljen u pisanom obliku te ovjeren od suca nadležnog suda ili potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku ili sastavljen u obliku javnobilježničkog akta.
Obveze davatelja uzdržavanja mogu uključivati primjerice svakodnevno donošenje toplog obroka, nabavku namirnica, brigu o održavanju higijene kućanstva, brigu o zdravlju osobe i slično. Druga strana, primatelj uzdržavanja, može zauzvrat odrediti da će nakon smrti davatelju uzdržavanja ostaviti, primjerice, svoju nekretninu.
Ako je predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju nekretnina, davatelj uzdržavanja ovlašten je zatražiti zabilježbu toga ugovora u zemljišnu knjigu. Ako je predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju pokretnina ili neko pravo za koje se vodi kakav javni upisnik, davatelj uzdržavanja ovlašten je zatražiti zabilježbu ili drugi odgovarajući upis toga ugovora u taj javni upisnik.
Davatelj uzdržavanja ne odgovara poslije smrti primatelja uzdržavanja za njegove dugove, ali može se ugovoriti da će on odgovarati za one njegove dugove koji postoje u trenutku sklapanja ugovora prema određenim vjerovnicima.
Raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju
Ugovor o doživotnom uzdržavanju je moguće raskinuti na dva načina:
1. sporazumno
2. sudskim putem i to:
a) ako je suživot postao nepodnošljiv
b) radi izmijenjenih okolnosti
Ugovorne strane mogu sporazumno raskinuti ugovor o doživotnom uzdržavanju i nakon što je počelo njegovo ispunjavanje. Ako prema ugovoru o doživotnom uzdržavanju strane žive zajedno, pa se njihovi odnosi toliko poremete da zajednički život postane nepodnošljiv, svaka strana može zahtijevati od suda da raskine ugovor, a što je moguće tražiti i ako bilo koja od strana ne ispunjava svoje obveze. Sud može pravo primatelja uzdržavanja preinačiti u doživotnu rentu ako to odgovara objema ugovornim stranama.
Nadalje, ugovor je moguće raskinuti i zbog promijenjenih okolnosti. Sukladno čl. 369. Zakona o obveznim odnosima, ako bi zbog izvanrednih okolnosti nastalih nakon sklapanja ugovora, a koje se nisu mogle predvidjeti u vrijeme sklapanja ugovora, ispunjenje obveze za jednu ugovornu stranu postalo pretjerano otežano ili bi joj nanijelo pretjerano veliki gubitak, ona može zahtijevati da se ugovor izmijeni ili čak i raskine. Bitno je naglasiti da se strana koja zahtijeva izmjenu ili raskid ugovora ne može pozivati na promijenjene okolnosti koje su nastupile nakon isteka roka određenog za ispunjenje njezine obveze. Također, strana koja je ovlaštena zbog promijenjenih okolnosti zahtijevati izmjenu ili raskid ugovora, dužna je o svojoj namjeri obavijestiti drugu stranu čim sazna da su takve okolnosti nastupile, a ako to ne učini, odgovara za štetu koju je druga strana pretrpjela zbog toga što joj zahtjev nije bio na vrijeme priopćen.
Uzevši u obzir sve gore navedeno – do raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju najčešće dolazi zbog narušavanja odnosa između primatelja i davatelja uzdržavanja.
Više o temi: Ugovor o doživotnom uzdržavanju