202001.27
Off
0

Promjene na strani dužnika

U obveznopravnom odnosu do promjene subjekta obveze na dužničkoj strani može doći na nekoliko načina. Obveza dužnika iz nekog ugovora, može se prenijeti na treću osobu – preuzimanjem duga, pristupanjem dugu ili preuzimanjem ispunjenja.

Preuzimanjem duga preuzimatelj stupa na mjesto prijašnjeg dužnika, a ovaj se oslobađa obveze. Dug se preuzima ugovorom između dužnika i preuzimatelja, ako je na njega pristao vjerovnik. Dakle, iako su stranke ugovora o preuzimanju duga dužnik i preuzimatelj duga, ugovor nije valjan i ne dolazi do promjene na strani dužnika, ako na njega ne pristane vjerovnik. Do pristanka vjerovnika ili za slučaj da vjerovnik odbije dati svoj pristanak, ugovor o preuzimanju duga ima učinak ugovora o preuzimanju ispunjenja. Vjerovnik može svoj pristanak dati prije sklapanja ugovora, istovremeno sa sklapanjem ili nakon sklapanja ugovora o preuzimanju, ali ako je preuzimatelj bio prezadužen u vrijeme vjerovnikova pristanka na ugovor o preuzimanju duga, prijašnji dužnik se ne oslobađa se obveze, već ugovor o preuzimanju duga ima učinak ugovora o pristupanju dugu, pod uvjetom da vjerovnik nije znao ili morao znati za preuzimateljevu prezaduženost.

Karakteristike ugovora o preuzimanju duga su:

  • neformalnost, što znači da ugovor može biti sklopljen u usmenom ili pisanom obliku, za razliku od nekih ugovora koji vrijede samo u pisanom obliku, kao primjerice ugovor o jamstvu. Obzirom da sam ugovor o preuzimanju duga između dužnika i preuzimatelja ne mora biti u pisanom obliku, to niti pristanak vjerovnika na preuzimanje ne mora biti u pisanom obliku, s time da šutnja vjerovnika ne znači pristanak, pa ako se vjerovnik na poziv dužnika ili preuzimatelja ne očituje u određenom roku, smatra se da nije dao svoj pristanak. Pristanak vjerovnika mora postojati, bio on u pisanom ili usmenom obliku, a može se sastojati i u konkludentnim radnjama, odnosno u primitku, bez ograde, nekog ispunjenja od preuzimatelja koje je ovaj učinio u svoje ime;
  • apstraktnost, odnosno karakteristika da se iz samog ugovora u pravilu ne iščitava cilj pravnog posla koji je zaključen, te mu u pravilu prethodi postojanje nekog drugog ugovora koje ne mora biti vidljivo iz samog ugovora o preuzimanju duga; te
  • akcesornost, odnosno ovisnost samog ugovora o preuzimanju duga o tome postoji li valjana obveza glavnog dužnika koja se preuzima, pa tako vjerovnik neće moći tražiti ispunjenje preuzetog duga od novog dužnika, ako obveza glavnog dužnika nije ni nastala ili je utrnula.

S promjenom osobe dužnika ne mijenja se sadržaj obveze koja je dotada postojala između prijašnjeg dužnika i vjerovnika. Vjerovnik može zahtijevati od preuzimatelja kao novog dužnika samo ispunjenje onih obveza koje je prije preuzimanja duga mogao zahtijevati od prijašnjeg dužnika. Sporedna prava uz tražbinu ostaju i dalje (primjerice, ugovorna kazna), osim zaloga i jamstava trećih osoba koja se prenose samo uz njihov pristanak, te kamata do dana preuzimanja duga, osim ako je drugačije ugovoreno.

Preuzimatelj može vjerovniku isticati sve prigovore prijašnjeg dužnika iz pravnog odnosa iz kojeg proistječe preuzeti dug, a i svoje vlastite prigovore, dok mu ne može isticati osobne prigovore ranijeg dužnika ili prigovore iz vlastitog odnosa sa prijašnjem dužnikom, koji je odnos bio temelj preuzimanju duga. U praksi znači da bi preuzimatelj kao novi dužnik mogao vjerovniku isticati zastaru koja je protekla u odnosu na osobu ranijeg dužnika ili prijeboj nekog vlastitog potraživanja koje ima prema vjerovniku sa preuzetim dugom, ali ne bi mu primjerice mogao istaknuti da prijašnji dužnik nije ispunio neku obvezu preuzimatelju koja je bila uvjet preuzimanja, kao primjerice da mu u zamjenu za preuzimanje duga nije izvršio neki posao.

Ugovor o pristupanju dugu je ugovor kojeg zaključuju vjerovnik i treća osoba, kojim se treći obvezuje ispuniti obvezu dužnika i tako stupa u obvezu pored dužnika. Za valjanost ugovora o pristupanju dugu nije potrebna suglasnost dužnika, niti dužnik može spriječiti trećega da on plati dug, ako je obveza dospjela. Obzirom da u njegovu zaključenju ne sudjeluje glavni dužnik, on se i ne oslobađa obveze. Vjerovnik se može naplatiti i od glavnog dužnika i od osobe koja je pristupila dugu. Činjenica da se stari dužnik ne oslobađa obveze je i ključna razlika ugovora o pristupanju dugu od ugovora o prijenosu duga. Već je napomenuto da ugovor o prijenosu duga, na koji je vjerovnik dao svoj pristanak kada je preuzimatelj duga bio prezadužen, a što ovaj nije znao ili morao znati, ima učinak ugovora o pristupanju dugu. Ugovor o pristupanju dugu je također neformalan, odnosno može se sklopiti i u usmenom obliku, a i konkludentnim ponašanjem vjerovnika kojim prihvaća izjavu treće osobe o pristupanju dugu.

Ugovor o preuzimanju ispunjenja zaključuje se između dužnika i treće osobe koja preuzima obvezu ispunjenja njegova duga prema vjerovniku. Za valjanost ovog ugovora nije potreban pristanak vjerovnika, niti ovaj ugovor ima za posljedicu promjenu subjekta na strani dužnika. Za slučaj da preuzimatelj ispunjenja ne ispuni pravodobno obvezu vjerovniku te ovaj zatraži ispunjenje od dužnika, treća osoba odgovara za ispunjenje samo dužniku, a ne i vjerovniku. Vjerovnik ne može od preuzimatelja ispunjenja tražiti ispunjenje duga. Međutim, vjerovnik je načelno dužan od treće osobe primiti ispunjenje duga, kako ne bi pao u zakašnjenje prema dužniku. Spomenimo kako zakon ugovoru o preuzimanju duga pripisuje pravne učinke ugovora o preuzimanju ispunjenja sve dok vjerovnik ne da svoj pristanak ili ukoliko odbije dati pristanak na preuzimanje duga.