U kontekstu obveznopravnih odnosa, promjena subjekta obveze na strani dužnika može se izvršiti na nekoliko načina. Obveza dužnika iz nekog ugovora, može se prenijeti na treću osobu – preuzimanjem duga, pristupanjem dugu ili preuzimanjem ispunjenja.
Ugovor o preuzimanju duga
Preuzimanjem duga preuzimatelj stupa na mjesto prijašnjeg dužnika, a ovaj se oslobađa obveze. Dug se preuzima ugovorom između dužnika i preuzimatelja, ako je na njega pristao vjerovnik. Dakle, iako su stranke ugovora o preuzimanju duga dužnik i preuzimatelj duga, ugovor nije valjan i ne dolazi do promjene na strani dužnika, ako na njega ne pristane vjerovnik. Do pristanka vjerovnika ili za slučaj da vjerovnik odbije dati svoj pristanak, ugovor o preuzimanju duga ima učinak ugovora o preuzimanju ispunjenja. Vjerovnik može svoj pristanak dati u bilo kojem trenutku, ali ako je preuzimatelj bio prezadužen u vrijeme vjerovnikova pristanka na ugovor o preuzimanju duga, prijašnji dužnik ne oslobađa se obveze, već ugovor o preuzimanju duga ima učinak ugovora o pristupanju dugu, pod uvjetom da vjerovnik nije znao ili morao znati za preuzimateljevu prezaduženost.
S promjenom osobe dužnika ne mijenja se sadržaj obveze koja je do tada postojala između prijašnjeg dužnika i vjerovnika. Sporedna prava uz tražbinu ostaju i dalje (primjerice, ugovorna kazna), osim zaloga i jamstava trećih osoba koja se prenose samo uz njihov pristanak, te kamata do dana preuzimanja duga, osim ako je drugačije ugovoreno.
Preuzimatelj može vjerovniku isticati sve prigovore prijašnjeg dužnika iz pravnog odnosa iz kojeg proistječe preuzeti dug, a i svoje vlastite prigovore, dok mu ne može isticati osobne prigovore ranijeg dužnika ili prigovore iz vlastitog odnosa sa prijašnjem dužnikom, koji je odnos bio temelj preuzimanju duga.
Ugovor o pristupanju dugu
Ugovor o pristupanju dugu je ugovor kojeg zaključuju vjerovnik i treća osoba, kojim se treći obvezuje ispuniti obvezu dužnika i tako stupa u obvezu pored dužnika. Za valjanost ugovora o pristupanju dugu nije potrebna suglasnost dužnika, niti dužnik može spriječiti trećega da on plati dug, ako je obveza dospjela. Obzirom da u njegovu zaključenju ne sudjeluje glavni dužnik, on se i ne oslobađa obveze. Vjerovnik se može naplatiti i od glavnog dužnika i od osobe koja je pristupila dugu. Činjenica da se stari dužnik ne oslobađa obveze je i ključna razlika ugovora o pristupanju dugu od ugovora o prijenosu duga. Već je napomenuto da ugovor o prijenosu duga, na koji je vjerovnik dao svoj pristanak kada je preuzimatelj duga bio prezadužen, a što ovaj nije znao ili morao znati, ima učinak ugovora o pristupanju dugu. Ugovor o pristupanju dugu je također neformalan, odnosno može se sklopiti i u usmenom obliku, a i konkludentnim ponašanjem vjerovnika kojim prihvaća izjavu treće osobe o pristupanju dugu.
Ugovor o preuzimanju ispunjenja
Ugovor o preuzimanju ispunjenja zaključuje se između dužnika i treće osobe koja preuzima obvezu ispunjenja njegova duga prema vjerovniku. Za valjanost ovog ugovora nije potreban pristanak vjerovnika, niti ovaj ugovor ima za posljedicu promjenu subjekta na strani dužnika. Za slučaj da preuzimatelj ispunjenja ne ispuni pravodobno obvezu vjerovniku te ovaj zatraži ispunjenje od dužnika, treća osoba odgovara za ispunjenje samo dužniku, a ne i vjerovniku. Vjerovnik ne može od preuzimatelja ispunjenja tražiti ispunjenje duga. Međutim, vjerovnik je načelno dužan od treće osobe primiti ispunjenje duga, kako ne bi pao u zakašnjenje prema dužniku. Spomenimo kako zakon ugovoru o preuzimanju duga pripisuje pravne učinke ugovora o preuzimanju ispunjenja sve dok vjerovnik ne da svoj pristanak ili ukoliko odbije dati pristanak na preuzimanje duga.
Više o temi pronađite u: Zakonu o obveznim odnosima