Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju (uz istodobni prijenos imovine) (u daljnjem tekstu: ugovor o dosmrtnom uzdržavanju) obvezuje se jedna strana (davatelj uzdržavanja) da će drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga se strana obvezuje da će mu za života prenijeti svu ili dio svoje imovine.
Davatelj uzdržavanja stječe stvari ili prava koji su predmet ugovora o dosmrtnom uzdržavanju kad mu, na temelju tog ugovora, te stvari ili prava budu preneseni na zakonom predviđeni način stjecanja.
Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju strogo je formalni ugovor, što znači da mora biti sklopljen u pisanom obliku, te ovjeren od strane suca nadležnog suda ili potvrđen (solemniziran) od strane javnog bilježnika ili sastavljen u obliku javnobilježničkog akta.
Davatelj uzdržavanja može istodobno imati sklopljen ugovor o dosmrtnom uzdržavanju s najviše tri primatelja uzdržavanja, a ugovor koji je sklopljen s više primatelja uzdržavanja je ništetan.
Osnivanje služnosti i pridržaj prava stvarnog tereta
Ako primatelj uzdržavanja daje nekretninu, ugovorom će se na njoj u njegovu korist osnovati služnost stanovanja, ako se tomu izričito ne protivi. Također, ako primatelj uzdržavanja daje nekretninu, može odrediti da se u njegovu korist na njoj osnuje stvarni teret uzdržavanja.
Istodobno s uknjižbom prava vlasništva na temelju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju zemljišnoknjižni sud će po službenoj dužnosti uknjižiti pravo služnosti stanovanja u zemljišnoj knjizi.
Raskid ugovora o dosmrtnom uzdržavanju
Na raskid ugovora o dosmrtnom uzdržavanju primjenjuju se odredbe o raskidu ugovora o doživotnom uzdržavanju, što znači da se ugovor o dosmrtnom uzdržavanju može raskinuti sporazumno i to čak i nakon što je počelo njegovo ispunjenje, ali i jednostrano, ako davatelj i primatelj uzdržavanja prema ugovoru žive zajedno, a njihovi su se odnosi toliko poremetili da zajednički život postane nepodnošljiv ili ako druga strana ne ispunjava svoje ugovorne obveze.
Utjecaj smrti davatelja uzdržavanja na ugovor
Ako davatelj uzdržavanja umre prije primatelja uzdržavanja, njegova prava i obveze iz ugovora prelaze na njegove nasljednike, ako oni na to pristanu. Taj se pristanak daje u pisanom obliku koji je ovjerio sudac nadležnog suda ili potvrdio (solemnizirao) javni bilježnik ili je sastavljen u obliku javnobilježničkog akta.
Ukoliko nasljednici na to ne pristanu, ugovor se raskida.
U tom slučaju nasljednici davatelja uzdržavanja nemaju pravo zahtijevati naknadu za već dano uzdržavanje, te moraju vratiti primatelju uzdržavanja sve što je davatelj uzdržavanja stekao na temelju ugovora.
Ako nasljednici davatelja uzdržavanja nisu u stanju vratiti ono što je na temelju ugovora stekao davatelj uzdržavanja, dužni su primatelju uzdržavanja naknaditi vrijednost stečenog, a ako nisu u stanju preuzeti ugovorne obveze, oni imaju pravo zahtijevati naknadu za uzdržavanje koje je primatelj uzdržavanja dobio od davatelja uzdržavanja, no dužni su primatelju uzdržavanja vratiti ono što je davatelj uzdržavanja stekao na temelju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.
Iznos naknade određuje sud po slobodnoj ocjeni, uzimajući pri tome u obzir imovinske prilike primatelja uzdržavanja i osoba koje su bile ovlaštene na produženje ugovora o dosmrtnom uzdržavanju te prava koja primatelj uzdržavanja ostvaruje na temelju stvarnog tereta.