Otvaranje trgovačkog društva u Republici Hrvatskoj za državljane izvan EU: treba li “odobrenje” po Zakonu o provjeri stranih ulaganja?
U praksi se često izjednačava pojam “stranog ulaganja” s pojmom “osnivanja društva od strane stranca”. Međutim, pravni okvir razlikuje postupak osnivanja trgovačkog društva od sigurnosnog mehanizma provjere stranih ulaganja.
Osnivanje društva i Zakon o provjeri stranih ulaganja
Kad osoba izvan EU želi otvoriti firmu u Hrvatskoj, često se sve strpa pod isti pojam “strano ulaganje”, pa se stvara dojam da se svaka nova firma mora posebno odobravati.
Međutim, Ministarstvo financija u svojim informacijama jasno kaže da Zakon o provjeri stranih ulaganja ne mijenja postupak osnivanja trgovačkih društava.
Drugim riječima, sama činjenica da je osnivač državljanin izvan EU ne znači automatski da mora proći provjeru pred Ministarstvom financija ili Povjerenstvom.
Svrha tog zakona nije da odlučuje tko smije otvoriti tvrtku, nego da država može provjeriti određena strana ulaganja ako bi mogla utjecati na nacionalnu sigurnost ili javni poredak.
Postupak provjere može krenuti na dva načina: ili tako da netko podnese zahtjev za odobrenje, ili tako da ga nadležna tijela pokrenu sama (po službenoj dužnosti). Ako se zahtjev podnosi, šalje se Ministarstvu financija, preporučenom poštom ili elektroničkim putem.
Tko podnosi zahtjev i kada nastaje obveza
Taj zahtjev ne podnosi “bilo tko”, nego ga može podnijeti ili strani ulagatelj (osoba ili tvrtka izvan EU koja ulaže) ili sama ciljana tvrtka, odnosno obveznik.
Ključno je i kada se zahtjev uopće traži: to je vezano uz situacije kada strani ulagatelj stječe ili mijenja značajan udio u takvoj tvrtki, ili kada stekne “kontrolu” nad njom (npr. da može odlučivati o važnim stvarima).Što je “obveznik” i zašto nije svako novoosnovano društvo obveznik
Tu dolazimo do najvažnijeg pojma: obveznik.
To nije svaka firma koja se osnuje u Hrvatskoj, nego samo ona firma za koju je utvrđeno da spada u osjetljiva područja.
Zakon predviđa da nadležna tijela javne vlasti takve obveznike prepoznaju prema djelatnosti, vode o njima evidenciju i dostavljaju je Ministarstvu financija, a Ministarstvo zatim radi objedinjeni popis i šalje ga Povjerenstvu na potvrdu.
Ministarstvo financija u javno dostupnim informacijama dodatno objašnjava da se provjera fokusira na ulaganja povezana s kritičnom infrastrukturom (npr. energija, promet, obrana, financije, voda), kritičnim resursima (energija, hrana), osjetljivim informacijama, komunikacijskom i izbornom infrastrukturom te medijima.
Zato “male” i svakodnevne djelatnosti u pravilu ne bi trebale ulaziti u područje za koje je ta provjera zamišljena.
Boravak i rad: zaseban režim za državljane trećih zemalja
Na kraju, važno je odvojiti još jednu stvar koja u praksi često stvara probleme: boravak i rad.
MUP pojašnjava da su državljani trećih zemalja osobe koje nisu iz EGP-a niti Švicarske, te da su uvjeti ulaska, boravka i rada u Hrvatskoj uređeni Zakonom o strancima.
To znači da je jedno pitanje može li netko biti vlasnik firme, a drugo je pitanje može li ta osoba u Hrvatskoj stvarno živjeti i raditi ili voditi posao iz RH – i to ponekad zahtijeva rješavanje boravka i radnog statusa.
Zaključak
Provjera stranih ulaganja aktivira se samo u posebnim slučajevima i to kod onih tvrtki koje su povezane s osjetljivim područjima (npr. kritična infrastruktura, resursi, komunikacije i sl.).
Postupak se može pokrenuti na zahtjev ili po službenoj dužnosti.
Kako Ministarstvo financija još nije donijelo uredbu koja bi detaljno objasnila sektore i kriterije prema kojima se određuje tko je “obveznik”, u praksi dolazi do neujednačenog postupanja: trgovački sudovi u predmetima u kojima su osnivači državljani izvan EU, ili su osnivači odnosno osobe ovlaštene za vođenje društva (npr. članovi uprave, nadzornog odbora ili prokuristi) iz trećih zemalja, često ne provode upis odmah, nego traže da se prije toga ishodi odobrenje Ministarstva financija.
Zbog svega navedenog, u praksi se događa da osobe izvan EU nailaze na zapreke i kod osnivanja nove tvrtke i kod kupnje postojeće, jer se od njih traži prethodno odobrenje.
