Načini stjecanja prava vlasništva u Republici Hrvatskoj
U Republici Hrvatskoj postoji nekoliko načina stjecanja prava vlasništva na stvarima, i to:
- na temelju pravnog posla,
- na temelju odluke suda ili druge nadležne vlasti,
- nasljeđivanjem, te
- na temelju zakona.
Za stjecanje prava vlasništva moraju biti ispunjene opće pretpostavke propisane Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima – a to je sposobnost stvari da bude objekt prava vlasništva, sposobnost stjecatelja da stekne pravo vlasništva i valjani pravni temelj stjecanja. Ovisno o načinu i objektu stjecanja (pokretnine ili nekretnine), potrebno je ispuniti i dodatne, posebne pretpostavke.
Za stjecanje prava vlasništva na temelju pravnog posla, osim ranije navedenih općih pretpostavki, trebaju biti ispunjene sljedeće posebne pretpostavke:
-vlasništvo prednika – osoba koja otuđuje stvar je njezin vlasnik,
-valjani pravni posao – pravni posao mora biti ugovoren sa ciljem stjecanja prava vlasništva, kod nekretnina je važno da ugovor bude sklopljen u pisanom obliku,
-odgovarajući način stjecanja – predaja u posjed (pokretnine), uknjižba prava vlasništva u zemljišnim knjigama (nekretnine).
Ovdje posebno valja istaknuti kako se bez upisa prava vlasništva u zemljišne knjige ne stječe pravo vlasništva, već osoba stječe tek valjani pravni temelj koji ga ovlašćuje da zahtijeva upis.
Pravo vlasništva može se steći i temeljem odluke suda ili druge nadležne vlasti, kao primjerice u ovršnom postupku, kada sud rješenjem dosuđuje stvar osobi koja je istu kupila na javnoj dražbi, rješenjem o izvlaštenju nekretnine, sudskom odlukom u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice i sl.
Pravo vlasništva nasljeđivanjem stječe se u trenutku ostaviteljeve smrti, po samom zakonu, neovisno je li stjecatelj zakonski ili oporučni nasljednik ostavitelja. Kada je riječ o nekretninama, nasljednik, odnosno stjecatelj već u trenutku ostaviteljeve smrti stječe izvanknjižno pravo vlasništva, a upisom prava vlasništva u zemljišne knjige nasljednik štiti svoja prava prema trećim osobama, te lakše dokazuje svoje pravo vlasništva u pravnom prometu.
Pretpostavke za stjecanje prava vlasništva nasljeđivanjem su da je ostavitelj preminuo, da je stvar koja se stječe dio ostavinske mase te da je stjecatelj zakonski ili oporučni nasljednik ostavitelja.
U hrvatskom pravnom poretku karakteristično je stjecanje prava vlasništva temeljem zakona. Naime, na ovaj način pravo vlasništva se stječe samim ispunjenjem određenih pretpostavki propisanih zakonom, a osoba (stjecatelj) u samom trenutku ispunjenja tih pretpostavki stječe pravo vlasništva na toj stvari.
Takav način stjecanja naziva se još i izvorno ili originarno stjecanje. Važno je reći da ovaj način stjecanja ima utjecaj na sva prava koja već postoje na stvari, te će sva prava trećih osoba na stvari propasti, budući da izvornim stjecanjem prestaju sva postojeća prava i nastaje novo pravo vlasništva (pod uvjetima propisanim zakonom).
Jedan od najpoznatijih načina stjecanja prava vlasništva temeljem zakona u Republici Hrvatskoj je DOSJELOST.
Ovaj pravni institut nije poznat u svim europskim zemljama, iz kojeg razloga je mnogima i nerazumljiv. Naime, dosjelošću se pravo vlasništva stječe samostalnim posjedovanjem određene stvari kroz duže neprekidno razdoblje.
Kao i kod ostalih načina stjecanja, i za ovaj moraju biti ispunjene određene pretpostavke, koje u konkretnom slučaju ovise o istinitosti, zakonitosti i poštenju posjednika.
Za lakše razumijevanje ove teme, objasnit ćemo značenje ovih pravnih termina. Zakonit je onaj posjed za koji osoba ima valjan pravni temelj posjedovanja (primjerice, sklopljen je ugovor o kupoprodaji, ali se osoba nikada nije uknjižila kao vlasnik nekretnine u zemljišnim knjigama). Istinit je posjed onaj koji nije pribavljen silom, prijevarom, potajno niti zlouporabom povjerenja. Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Svaki samostalni posjednik koji ima zakonit, istinit i pošten posjed stječe pravo vlasništva dosjelošću – na pokretninama protekom tri godine, a na nekretninama protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Onaj samostalni posjednik čiji je posjed samo pošten stječe pravo vlasništva na pokretninama protekom deset godina, a na nekretninama protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.
