Razlučni vjerovnik u stečajnom postupku
Stečaj je poseban izvanparnični sudski postupak čiji je cilj, sukladno čl. 2. st. 2. Stečajnog zakona, ukupno namirenje vjerovnika stečajnoga dužnika, unovčenjem njegove imovine i podjelom prikupljenih sredstava vjerovnicima. Stečajni zakon razlikuje četiri vrste vjerovnika (izlučni vjerovnik, razlučni vjerovnik, vjerovnik stečajne mase te stečajni vjerovnik). U nastavku teksta detaljnije će se razraditi pojam razlučnog vjerovnika.
Tko je razlučni vjerovnik?
Razlučni vjerovnik je osoba koja ima založno pravo ili pravo na namirenje na kojoj stvari ili pravu koji su upisani u javnoj knjizi (npr. u zemljišnoj knjizi, upisniku brodova, intelektualnog vlasništva…) te ima pravo odvojenoga namirenja na toj stvari ili pravo unovčenja. Razlučno pravo ovlašćuje vjerovnika u stečajnom postupku na odvojeno i prioritetno namirenje njegove tražbine koja je osigurana tim pravom.
Primjerice, ako razlučni vjerovnik ima založno pravo na nekretnini koja se nalazi u stečajnoj masi dužnika, može se namiriti iz vrijednosti te stvari ili prava odvojeno i neovisno o namirenju vjerovnika čije tražbine nisu osigurane i u pravilu neovisno o tijeku stečajnoga postupka.
Sukladno čl. 152. Stečajnog zakona, razlučnim vjerovnicima smatraju se i:
1. vjerovnici kojima je dužnik radi osiguranja njihove tražbine predao neku pokretnu stvar ili prenio neko pravo,
2. vjerovnici koji imaju pravo zadržanja nekoga predmeta, jer su nešto upotrijebili u korist toga predmeta, u mjeri u kojoj njihova tražbina po toj osnovi ne prelazi još postojeću korist,
3. vjerovnici koji pravo zadržanja imaju na temelju zakona,
4. Republika Hrvatska, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave te druge javne pravne osobe, ako predmet za koji postoji obveza plaćanja carine ili poreza prema zakonu služi osiguranju javnih davanja.
Obavijest o postojanju tražbine
Razlučni vjerovnici, sukladno Stečajnom zakonu, dužni obavijestiti nadležnu jedinicu Financijske agencije o svojim pravima, pravnoj osnovi razlučnoga prava i dijelu imovine dužnika na koji se odnosi njihovo razlučno pravo te dati izjavu odriču li se ili ne odriču prava na odvojeno namirenje. Uz obavijest dužni su dati izjavu o pristanku ili uskrati pristanka odgode namirenja iz predmeta na koji se odnosi njihovo razlučno pravo.
Namirenje
Namirenje razlučnog vjerovnika provodi se unovčenjem predmeta na kojima postoji razlučno pravo. Ako se je nekretnina osigurana razlučnim pravom, na prijedlog stečajnog upravitelja ili razlučnog vjerovnika ona će se prodati u skladu s pravilima ovršnog postupka. Sud zaključkom određuje vrijednost nekretnine, a prodaju vrši Financijska agencija putem elektroničke javne dražbe. S druge strane ako je riječ o pokretnoj stvari na kojoj postoji razlučno pravo i ako se nalazi u posjedu stečajnog upravitelja, on će sam unovčiti pokretninu primjenom pravila ovršnog postupka ili slobodnom pogodbom.
Nakon unovčenja stvari ili prava sud će iz iznosa ostvarenih prodajom redom: namiriti troškove unovčenja, namiriti tražbine razlučnih vjerovnika prema redoslijedu određenom pravilima ovršnog postupka, a preostali iznos će predati stečajnom upravitelju za namirenje stečajnih vjerovnika.
