Stjecanje suvlasničkih udjela dosjelošću
As one of the ways of acquiring the ownership of real estate under the law is the acquisition by adverse possession. It is an institute based on exclusive possession for a statutory period, where the title to real property is acquired by the disseisor who holds the property lawfully, truly and in good faith for ten years continuously or only in good faith, when the law requires twenty years of continuous possession.
Što se tiče posjeda nekretnina u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave te pravnih osoba s jednakim pravima, kao i dobara u vlasništvu Crkve ili drugih neprofitnih pravnih osoba koje obavljaju karitativne ili djelatnosti od opće koristi, vlasništvo nad tim dobrima stječe se dosjelošću ako je posjed posjednika zakonit, istinit i u dobroj vjeri dvadeset godina, ili samo u dobroj vjeri četrdeset godina.
Vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva na nekretnini dosjelošću uključuje i vrijeme tijekom kojeg su prethodnici posjednika neprekidno posjedovali nekretninu zakonito, istinito i u dobroj vjeri ili samo u dobroj vjeri.
Nasljednik postaje posjednik u dobroj vjeri od trenutka otvaranja nasljedstva, čak i u slučaju kada ostavitelj nije bio posjednik u dobroj vjeri, ako nije znao niti je mogao znati za to.
Sukladno navedenome te analizirajući recentnu sudsku praksu u vezi s ovom temom, može se zaključiti kako je moguće stjecanje ne samo cijele nekretnine dosjelošću, već i suvlasništva nad nekim dijelom nekretnine u njezinu idealnom dijelu.
U skladu s presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske:
“Za stjecanje suvlasništva ne postoje posebne pravne osnove (titulus) koje bi se razlikovale od onih na temelju kojih se stječe vlasništvo.
Prema odredbama čl. 37. st. 3. Zakona o vlasništvu, u pravnom prometu pretpostavlja se da je idealni dio stvari samostalna stvar; sve što vrijedi za stvari vrijedi i za njihove idealne dijelove, osim ako nije drukčije propisano. Kada je riječ o stjecanju dosjelošću, nema posebnih odredbi koje se odnose SAMO na suvlasništvo. Suvlasnici mogu biti isključivi posjednici u smislu čl. 11. st. 1. Zakona o vlasništvu, što ne predstavlja prepreku za stjecanje dosjelošću.
Suvlasnici ostvaruju zajednički posjed ne priznajući veću moć posrednog posjednika.
Isključivi posjednik posjeduje stvar kao da je njegova vlastita.
Nema prepreka da tužitelj posjeduje nekretninu kao suvlasnik, ne samo u odnosu na svoj dio nekretnine, već i u odnosu na dio nekretnine koji pripada drugoj osobi.”
Stoga, suvlasnik može steći vlasništvo nad dijelom nekretnine koji predstavlja određeni konkretni dio katastarske čestice – koji je označio stjecatelj, a identificirao i opisao vještak u svom nalazu, na način da se poziv i presuda odnose isključivo na idealni suvlasnički dio.
