Poslovna sposobnost i duševne bolesti
U pravnome uređenju Republike Hrvatske ne postoji izravna definicija poslovne sposobnosti, već Zakon o obveznim odnosima pravnu sposobnost definira kao sposobnost osobe da vlastitim očitovanjem volje stvara pravne učinke te je propisano da se poslovna sposobnost stječe punoljetnošću. Dakle, poslovna sposobnost temelj je samostalnog sudjelovanja u pravnom prometu. Međutim, kod osoba s duševnim bolestima ili drugim smetnjama koje utječu na rasuđivanje, postavlja se pitanje u kojoj mjeri mogu valjano donositi pravne odluke.
Lišenje poslovne sposobnosti
Fizičke osobe poslovnu sposobnost gube smrću, ali je mogu izgubiti i u sudskom izvanparničnom postupku temeljem konstitutivne odluke suda o lišenju poslovne sposobnosti, i to pod uvjetima i na način predviđen zakonom.
Postupak lišenja poslovne sposobnosti je izvanparnični postupak te je definiran odredbama Obiteljskog zakona. Sud u izvanparničnom postupku može punoljetnoj osobi djelomično oduzeti poslovnu sposobnost ako zbog duševnih smetnji ili drugih razloga nije sposobna brinuti se o pojedinim svojim pravima, potrebama ili interesima, odnosno ako svojim ponašanjem ugrožava prava i interese drugih osoba.
Potpuno lišenje poslovne sposobnosti dopušteno je samo iznimno, i to kada je to od osobite važnosti za zaštitu prava i interesa punoljetne osobe koja nije sposobna ostvariti smislen kontakt s drugima niti izraziti svoju volju.
Međutim, prije donošenja odluke, sud je obvezan pribaviti stručno mišljenje sudskog vještaka odgovarajuće medicinske struke, koje se odnosi na zdravstveno stanje osobe te na utjecaj tog stanja na njezinu sposobnost zaštite pojedinih prava ili skupine prava, kao i na moguće ugrožavanje prava i interesa drugih osoba. Stručno mišljenje biti će temelj za odluku da li je određenu osobu potrebno lišiti poslovne sposobnosti ili ne.
Ukoliko sud odluči da je prijedlog za lišenje poslovne sposobnosti osnovan, u samome sud točno određuje radnje i pravne poslove koje osoba ne može samostalno poduzimati, i to posebno u odnosu na osobno stanje i imovinu.
Radnje koje se odnose na osobno stanje uključuju, među ostalim, davanje izjava i poduzimanje radnji vezanih uz promjenu osobnog imena, sklapanje i prestanak braka, roditeljstvo, donošenje odluka o zdravlju, mjestu prebivališta ili boravišta, zapošljavanju i druga slična pitanja, osim ako zakonom nije drukčije propisano.
U pogledu imovine, osoba može biti ograničena u raspolaganju i upravljanju imovinom, plaćom ili drugim stalnim novčanim primanjima. Sud u tom slučaju određuje točan iznos primanja ili vrijednost imovine iznad koje osoba ne može samostalno raspolagati.
Za sve pravne poslove koji nisu izričito navedeni u sudskom rješenju, osoba lišena poslovne sposobnosti zadržava poslovnu sposobnost i može ih samostalno poduzimati.
