Imigracija u Republiku Hrvatsku
Hrvatska je pozicionirana centralno u Europi, što znači da se do većine srednjeeuropskih država može lako doći autom iz sjeverozapadne Hrvatske. Primjerice od Rijeke se u 6-8 sati autom može doći do Milana u Italiji, Lugana u Švicarskoj, Munchena u Njemačkoj, Beča u Austriji, Bratislave u Slovačkoj, Budimpešte u Mađarskoj. Osim toga ima jako blagu klimu pogodnu za život, te vrlo nisku stopu uličnog kriminaliteta. Radi navedenog ima jako dobre preduvjete za imigraciju pogotovo poslovnih ljudi izvan EU, koji žele stvoriti novo poslovno i životno središte u EU, u Hrvatskoj.
Vize i vizni režim
Opća imigracijska pravila Europske unije vrijede u većini zemalja, u njih 25, jer su Danska, Irska i Velika Britanija u pregovorima zadržale opciju nesudjelovanja u nekim pitanjima migracija i azila.
Vize se izdaju:
- za prolazak kroz područje RH
- za boravak do tri mjeseca u svakom šestomjesečnom razdoblju od datuma prvog ulaska u zemlju i
- za tranzit kroz međunarodni tranzitni prostor zračne luke,
no na osnovu vize stranac ne može raditi u Hrvatskoj. Popis stranaca iz tzv. trećih zemalja koji trebaju vizu sastavlja Ministarstvo vanjskih poslova, a u Uredbi o viznom sustavu nabrojane su treće države čiji državljani trebaju imati vize za prelazak vanjskih granica i one čiji su državljani oslobođeni od tog zahtjeva.
Vize su svrstane u kategorije, a u prvoj su kategoriji zrakoplovno-tranzitne koje traju najviše 15 dana, uz izuzetak višekratnih zrakoplovno-tranzitnih viza čije je vrijeme trajanja do šest mjeseci. Druga je kategorija kratkotrajna viza u svrhu putovanja ili boravka u Hrvatskoj, s rokom valjanosti između šest mjeseci i pet godina i to pod posebnim uvjetima stranac treba dokazati potrebu ili opravdanu namjeru da često i/ili redovito putuje u Hrvatsku (osobito iz poslovnih ili obiteljskih razloga), kao i svoje poštenje i pouzdanost, osobito zakonitim korištenjem prethodno izdanih viza, svojom financijskom situacijom u zemlji podrijetla i stvarnom namjerom da napusti područje Republike Hrvatske prije isteka vize koju je zatražio.
Stranci koji u Hrvatsku dolaze po viznom režimu moraju imati i odgovarajuće zdravstveno osiguranje za pokriće eventualnih troškova hitne medicinske pomoći ili hitnog bolničkog liječenja, povratka u državu stalnog boravka radi zdravstvenih problema ili prijevoza u slučaju smrti. Od ovog su uvjeta izuzeti stranci s diplomatskim putovnicama, te pomorci i druge profesionalne skupine koje već imaju osiguranje vezano uz njihovu djelatnost. Ulaskom u vizni režim stranci prvi puta moraju proći i uzimanje tzv. biometrijskih podataka, odnosno fotografije i uzimanje otisaka prstiju te platiti propisanu upravnu pristojbu.
Zahtjev za izdavanje vize podnosi se na propisanom obrascu najviše 3 mjeseca prije početka namjeravanog putovanja, a o zahtjevu se odlučuje u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva (iz opravdanih razloga rok se može produžiti). Viza se uglavnom izdaje prije ulaska u Hrvatsku i to u diplomatskim predstavništvima, a na granici se može izdati za boravak do 15 dana, u svrhu tranzita ili za pomorce također u svrhu proputovanja. No, za izdavanje vize na granici stranac mora, uz valjanu putnu ispravu, opravdati svrhu boravka u Hrvatskoj i dokazati da ima dostatna sredstva za uzdržavanje tijekom boravka u RH i povratak u državu iz koje je došao, zbog čega se savjetuje po mogućnosti vizu pribaviti prije početka putovanja. Viza se može produžiti u nadležnoj policijskoj postaji, uz obavezno mišljenje nadležnog ministarstva i Siguronosno-obavještajne agencije, u slučajevima više sile ili humanitarnih razloga koji sprječavaju napuštanje RH, te ozbiljnih osobnih razloga.
Schengenski prostor
Schengenski prostor, obuhvaća teritorije 26 europskih zemalja, koje su usvojile Schengenski sporazum potpisan 1985. u Schengenu, Luksemburg. Schengenski prostor u mnogo čemu funkcionira kao područje jedne države, s tradicionalnim kontrolama za one koji ulaze i izlaze iz područja, ali bez unutarnjih graničnih kontrola. Države schengenskog prostora su: Austrija, Belgija, Češka Republika, Danska, Estonija, Finska, Francuska, Njemačka, Grčka, Mađarska, Island, Italija, Latvija, Lihtenštajn, Litva, Luksemburg, Malta, Nizozemska, Norveška, Poljska, Portugal, Slovačka, Slovenija, Španjolska, Švedska i Švicarska. Velika Britanija, Irska, Hrvatska, Cipar, Bugarska i Rumunjska nisu potpisali Schengenski ugovor. Republika Hrvatska je 1. srpnja 2015.g. podnijela zahtjev za pristup „Schengenskom“ prostoru.
Stranci koji su nositelji valjanih schengenskih isprava, kao i oni koji su nositelji trajnih viza ili viza za višestruki ulazak i dozvola boravka Bugarske, Cipra i Rumunjske, ne trebaju vizu za tranzit, ili za namjeravani boravak na području Hrvatske koji ne prelazi 90 dana u svakom razdoblju od 180 dana. Rok valjanosti navedenih isprava koje se priznaju kao jednakovrijedne hrvatskoj vizi mora pokrivati trajanje tranzita ili boravka na području Hrvatske, iako se boravak u Republici Hrvatskoj ne računa kao boravak na Schengenskom prostoru, pa ne umanjuje trajanje izdane schengenske vize.
Olakšani ulazak stranaca na snazi je do dana potpune primjene odredaba schengenske pravne stečevine u Hrvatskoj, obzirom da Republika Hrvatska još uvijek nije u Schengenskom prostoru, iako je članica Europske Unije. U odnosu na ovu situaciju, vrijedi generalno pravilo da stranci koji imaju vizu ili odobren privremeni boravak u Republici Hrvatskoj, moraju aplicirati za zasebnu Schengensku vizu kako bi se slobodno kretali u državama Schengenskog prostora.
Boravak stranaca u Hrvatskoj
Uvjeti za odobrenje boravka u Republici Hrvatskoj razlikuju se obzirom na kategoriju stranca koji podnosi zahtjev za boravak. Stranci su podijeljeni na iduće kategorije: 1. Državljani država članica Europskog gospodarskog prostora (dalje: EPG) i Švicarske Konfederacije i članovi njihovih obitelji; 2. Državljani trećih država koji imaju odobren stalni boravak na području druge države članice EGP-a i članovi njihovih obitelji; 3. Visokokvalificirani strani državljani; te 4. Državljani ostalih (trećih) država. Ovaj rad orijentiran je na četvrtu kategoriju stranaca – državljana trećih država.
Boravak stranca razdijeljen je na kategorije kratkotrajnog, privremenog i stalnog boravka. Kratkotrajnim se smatra boravak do tri mjeseca, a privremenim se smatra boravak dulji od tri mjeseca, koji se može odobriti u svrhu spajanja obitelji, obrazovanja, znanstvenog istraživanja, rada i slično. Poseban stavak zakona predviđa da se državljaninu druge zemlje unutar Europskog gospodarskog prostora, kao vlasniku nekretnine u Hrvatskoj, može odobriti privremeni boravak i do godine dana u druge svrhe osim onih izričito navedenih u zakonu, a čime se u pravilu koriste vlasnici nekretnina u priobalju za sezonski boravak u Hrvatskoj.
Zahtjev za privremeni boravak može se podnijeti u konzularnom predstavništvu, odnosno za strance kojima nije potrebna viza i u policijskoj postaji u mjestu namjeravanog boravka ili rada. Uvjeti za odobrenje privremenog boravka su da stranac dokaže svrhu privremenog boravka, ima valjanu putnu ispravu, sredstva za uzdržavanje, zdravstveno osiguranje i slično. Zahtjev za stranca može podnijeti i poslodavac. Privremeni se boravak može produžiti u nadležnoj policijskoj postaji.
Državljanima trećih država može se odobriti privremeni boravak i radi spajanja obitelji, ako je njihovom bliskom srodniku (u pravilu bračni drug ili roditelj) već odobren privremeni ili stalni boravak u Republici Hrvatskoj. Ako se privremeni boravak na području Republike Hrvatske traži radi spajanja obitelji sa državljanom države članice EGP-a, Švicarske Konfederacije ili hrvatskim državljanom, ovaj postupak je dodatno pojednostavljen. Osoba kojoj je privremeni boravak odobren radi spajanja obitelji sa državljanima nabrojanih država ili strancem treće države na stalnom boravku u Hrvatskoj, može u Hrvatskoj raditi bez dozvole za boravak i rad. Nakon neprekidnog privremenog boravka od najmanje četiri godine u svrhu spajanja obitelji, stranac može zatražiti i dozvolu za tzv. autonomni boravak. Posebno su regulirani uvjeti privremenog boravka radi srednjoškolskog obrazovanja primjerice kod razmjene učenika, studiranja, stručne prakse, znanstvenog istraživanja i slično.
Rad u Hrvatskoj
Privremeni boravak u svrhu rada odobrava se kao dozvola za boravak i rad, koja se izdaje u skladu s godišnjom kvotom ili u posebnim slučajevima i van kvote, te kao potvrda o prijavi rada.
Dozvola za boravak i rad
Strancu će se odobriti privremeni boravak ako:
- dokaže svrhu privremenog boravka,
- ima valjanu putnu ispravu,
- ima sredstva za uzdržavanje – najmanji iznos kojim stranac mora mjesečno raspolagati za osobne potrebe je 2.000,00 kn, dok je za dvočlanu obitelj najmanji iznos 2.750,00 kn, za tročlanu obitelj 3.250,00 kn te se za svakog slijedećeg člana taj iznos povećava za daljnjih 500,00 kn
- ima zdravstveno osiguranje- državljani država s kojima RH nema sklopljen ugovor o socijalnom osiguranju mogu priložiti putno osiguranje do odobrenja boravka ili se prijaviti nadležnom uredu HZZO-a. Radi prijave na zdravstveno osiguranje plaća se obvezni mjesečni doprinos i jednokratna uplata za zdravstveno osiguranje u iznosu 5.000,00 kuna (otprilike 660,00 EUR). Jednokratnu uplatu ne moraju izvršiti državljani država bivše Jugoslavije i državljani Turske, uz dokaz da su u prethodnom razdoblju bili osigurani u inozemstvu.
- nema zabranu ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj,
- ne predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje.
Uz zahtjev za prvi privremeni boravak stranac je dužan priložiti i potvrdu o nekažnjavanju države čiji je državljanin ili u kojoj ima stalni boravak, ne stariju od 6 mjeseci.
Bez radne dozvole mogu raditi stranci koji imaju odobren stalni boravak, azil ili privremenu zaštitu, te članovi njihovih obitelji kojima je odobren privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji, kao i stranci koji imaju autonomni boravak. Raditi mogu i učenici i studenti, posredstvom studentskih ili učeničkih servisa i sličnih ovlaštenih posrednika, bez zasnivanja radnog odnosa, te stranci koji u Hrvatskoj borave u svrhu znanstvenog istraživanja.
Godišnje kvote odlukom određuje Vlada Republike Hrvatske za pojedine djelatnosti, a najzastupljenije su u turizmu i ugostiteljstvu. Dozvole se izdaju dok se iscrpe kvote određene za pojedinu kalendarsku godinu.
Obzirom da se godišnje kvote dozvola za zapošljavanje stranaca relativno brzo iscrpe, stranci češće traže dozvolu za boravak i rad izvan godišnje kvote. Izvan godišnje kvote, dozvola za boravak i rad može se izdati primjerice:
- strancima koji obavljaju ključne poslove u trgovačkim društvima, podružnicama i predstavništvima, ako
- vrijednost temeljnog kapitala trgovačkog društva, odnosno imovina komanditnog ili javnog trgovačkog društva prelazi iznos od 100.000,00 kuna (otprilike 13.000,00 EUR),
- su zaposlena najmanje 3 hrvatska državljana na poslovima različitim od poslova prokurista, člana uprave ili nadzornog odbora
- ako njegova bruto plaća iznosi najmanje visinu prosječne bruto isplaćene plaće u Republici Hrvatskoj u protekloj godini prema službeno objavljenom podatku nadležnog tijela za statistiku
Ako više stranaca obavlja ključne poslove za istog poslodavca, dozvola za boravak i rad može se izdati ako:
- je na svakog zaposlenog stranca zaposleno najmanje 5 hrvatskih državljana na poslovima različitim od poslova prokurista, člana uprave ili nadzornog odbora,
- vrijednost temeljnog kapitala trgovačkog društva, odnosno imovina komanditnog ili javnog trgovačkog društva prelazi iznos od 100.000,00 kuna (otprilike 13.000,00 EUR)
- njihova bruto plaća iznosi najmanje visinu prosječne bruto isplaćene plaće u Republici Hrvatskoj u protekloj godini prema službeno objavljenom podatku nadležnog tijela za statistiku
- strancu koji se samozapošljava u vlastitom trgovačkom društvu ili u trgovačkom društvu u kojem ima vlasnički udio veći od 51% ili vlastitom obrtu, ako
- je u osnivanje trgovačkog društva ili obrta uložio najmanje 200.000,00 kuna (otprilike 26.000,00 EUR),
- su zaposlena najmanje 3 hrvatska državljana,
- njegova bruto plaća iznosi najmanje visinu prosječne bruto isplaćene plaće u Republici Hrvatskoj u protekloj godini,
- trgovačko društvo odnosno obrt ne posluje s gubitkom,
- priloži dokaz o podmirenim poreznim obvezama i doprinosima u Republici Hrvatskoj.
Bitno je napomenuti kako prosječna mjesečna neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske iznosi otprilike 5.500,00 kuna (otprilike 720,00 EUR). Kad se na navedeni iznos obračunaju doprinosi, porez i prirez, dobije se iznos od 8.915,00 kuna (otprilike 1.170,00 EUR) što predstavlja ukupni trošak plaće za zaposlenog stranca.
- strancima koji su premješteni u okviru internog transfera osoblja unutar trgovačkih društava i ostalih neophodnih osoba,
- radniku koji obavlja poslove pružanja usluga u ime ili za inozemnog poslodavca koji nema pravo poslovnog nastana u državi članici EGP-a, temeljem ugovora s trgovačkim društvom, odnosno obrtom u Republici Hrvatskoj na području visoke tehnologije
- učiteljima i nastavnicima koji izvode nastavu u školskim ustanovama na jeziku i pismu nacionalnih manjina, profesionalnim športašima ili športskim djelatnicima, umjetnicima koji rade u ustanovama u kulturi u Republici Hrvatskoj i drugima
Za svaki od ovih slučajeva stranci moraju podnijeti niz dokumenata, kao primjerice dokaz o stečenoj obrazovnoj kvalifikaciji, obrazloženje o opravdanosti zapošljavanja, dokaz da je ključna osoba u nekoj tvrtci, dokaz o osnivanju tvrtke ili obrta u kojem se samozapošljava i drugo.
Dozvola za boravak i rad izdaje se do kraja trajanja posla, najduže na godinu dana, dok se iznimno taj rok može produžiti i na dvije godine. Sezonci mogu raditi i boraviti u Hrvatskoj najduže šest mjeseci, nakon čega najmanje toliko mora boraviti izvan Hrvatske prije dobivanja nove “sezonske” dozvole.
Potvrda o prijavi rada
Stranci koji će raditi do 90, do 60 ili do 30 dana godišnje dužni su prije početka rada, od nadležne policijske uprave, odnosno policijske postaje, pribaviti potvrdu o prijavi rada prema mjestu obavljanja poslova. Na temelju izdane potvrde o prijavi rada stranac za istog poslodavca ili primatelja usluge može raditi na cijelom području Republike Hrvatske.
Potvrdu o prijavi rada, u pravilu traže prokuristi, ključno osoblje ili članovi nadzornog odbora trgovačkog društva koji do 90 dana godišnje obavljaju poslove za trgovačko društvo u Republici Hrvatskoj, a nisu u radnom odnosu.
Osnivanje d.o.o.-a
Osnivanje i upis društva s ograničenom odgovornošću obavlja se u nadležnom trgovačkom sudu. Najniži iznos temeljnog kapitala je 20.000,00 kn (otprilike 2.500,00 EUR). Svi pravni dokumenti potrebni za registraciju na trgovačkom sudu moraju biti ovjereni kod javnog bilježnika. Troškovi javong bilježnika iznose otprilike 3.000,00 kn (otprilike 400,00 EUR).
U slučaju da društvo s ograničenom odgovornošću osniva samo jedna osoba, osnivanje se vrši temeljem izjave o osnivanju, a u slučaju da društvo s ograničenom odgovornošću osniva više osoba, osnivanje se vrši temeljem društvenog ugovora. Obje vrste osnivačkih dokumenata izrađuju se kod odvjetnika, a potvrđuje ih javni bilježnik, te se njima definira naziv i sjedište tvrtke, djelatnosti, prava i obveze osnivača i tijela tvrtke (uprave, nadzornog odbora i dr.) te ostali elementi važni za funkcioniranje društva. Naziv tvrtke mora biti različit od postojećih naziva tvrtki, pa ga prethodno valja provjeriti i rezervirati naziv kod trgovačkog suda.
Nakon izrade osnivačkog dokumenta slijedi registracija kod trgovačkog suda. Prilikom registracije plaćaju se državne pristojbe i drugi administrativni troškovi, koji variraju ovisno o tome koliko ima osnivača i članova uprave, te djelatnosti – ali u pravilu iznose otprilike 1.000,00 -1.500,00 kn (150,00 do 200,00 EUR).
Tvrtka se mora prijaviti i Državnom zavodu za statistiku zbog određivanja matičnog broja prema Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti u roku od 15 dana od primitka rješenja o upisu u trgovački registar. Zahtjevu za određivanje matičnog broja prilaže se kopija rješenja o upisu u trgovački registar, tiskanica RPS-1 (može se nabaviti u knjižarama). Uz to se prilaže i dokaz o uplati pristojbe u iznosu od 55,00 kn (otprilike 7,50 EUR). Dokument koji se dobije od Državnog zavoda za statistiku naziva se Obavijest o razvrstavanju poslovnog subjekta.
Prijava Poreznoj upravi obavlja se u ispostavi Porezne uprave prema sjedištu društva. Dokumenti potrebni za prijavu su kopija registracije kod trgovačkog suda i obavijest o razvrstavanju poslovnog subjekta od Državnog zavoda za statistiku.
Potrebno je također obaviti prijavu mirovinskom osiguranju; prijavu zdravstvenom osiguranju; te ishoditi carinski broj (odnosi se samo na poduzeća koja se žele baviti vanjskom trgovinom).
Za obavljanje djelatnosti potreban je pečat koji se može izraditi nakon ishodovanja rješenja o upisu u trgovački registar. Osim toga, za poslovanje je potreban i žiro-račun koji se može otvoriti u nekoj od banaka.
Zaključno cijeli postupak osnivanja društva traje u pravilu 7-10 dana, te stranka mora samo jednom doći u RH, a sve ostalo (ishodovanje osobnih identifikacijskih brojeva za osnivače društva, sastav društvenog ugovora ili izjave o osnivanju, registracija na sudu, ishodovanje NKD statističkog broja, otvaranje žiro računa u banci, ishodovanje pečata društva i drugo) rješava odvjetnik putem punomoći. Troškovi bilježnika su u pravilu oko 3.000,00 kn (oko 400,00 EUR), sudske pristojbe oko 1.500,00 kn (oko 200,00 EUR), dok odvjetnički trošak u pravilu iznosi 12.500,00 kn (oko 1.650,00 EUR).
Pravne osobe upisane u sudski registar plaćaju:
– mjesečnu članarinu Hrvatskoj gospodarskoj komori u minimalnom iznosu od 42,00 kn (otprilike 5,50 EUR), prema odluci organa lokalne uprave
– mjesečne troškove računovodstva što uključuje trošak obračuna plaća te izradu godišnjih završnih izvješća u minimalnom iznosu od 1.250,00 kuna (otprilike 160,00 EUR)
– godišnji porez na tvrtku u iznosu od 500,00 do 2.000,00 kn godišnje (otprilike 65,00 do 260,00 EUR), te
– porez na dobit po stopi od 20 % i porez na dividendu od 12%, pri čemu valja napomenuti da se u slučaju investicija u Republiku Hrvatsku porez na dobit može značajno umanjiti ili u potpunosti izbjeći u razdoblju do 10 godina.
VRSTA ULAGANJA | UVJET | TRAJANJE (god) | UMANJENJE STOPE POREZA NA DOBIT |
Investicije do 1 mil EUR | min. 5 novih radnih mjesta | do 10 g. | 50% Porezna stopa: 10% |
Investicije 1 do 3 mil EUR | min. 10 novih radnih mjesta | do 10 g. | 75% Porezna stopa: 5% |
Investicije preko 3 mil EUR | min. 15 novih radnih mjesta | do 15 g. | 100% Porezna stopa: 0% |
Strateški investicijski projekti RH
Zakon o strateškim investicijskim projektima donesen je 2013. godine, a sadrži niz olakšica za investitore takozvanih strateških projekata Republike Hrvatske.
Strateški projekti mogu biti privatni investicijski projekti, javni investicijski projekti ili javno-privatni investicijski projekti iz područja gospodarstva, energetike, turizma, prometa, infrastrukture, elektroničkih komunikacija, poštanskih usluga, zaštite okoliša, komunalnog gospodarstva, poljoprivrede, šumarstva, vodnog gospodarstva, ribarstva, zdravstva, kulture, znanosti, obrane, pravosuđa, tehnologije i obrazovanja koji uključuju građenje građevina. Određeni projekt dobiva status strateškog projekta ako ga takvim proglasi Vlada Republike Hrvatske.
Strateški projekti moraju udovoljavati sljedećim uvjetima koji su propisani zakonom: projekt mora biti u skladu s dokumentima prostornog uređenja te ukupni kapitalni troškovi ulaganja moraju biti jednaki ili veći od 150 milijuna kuna (otprilike 20 mil EUR); ili projekt ima mogućnost biti sufinanciran iz fondova i programa EU, a ukupni kapitalni troškovi projekta su jednaki ili veći od 75 milijuna kuna (otprilike 10 mil EUR); ili projekt se ostvaruje na potpomognutim područjima, tj. na područjima jedinica lokalne samouprave određenih sukladno propisima kojima se uređuje regionalni razvoj Republike Hrvatske, a ukupni kapitalni troškovi ulaganja jednaki su ili veći od 20 milijuna kuna (otprilike 2.7 mil EUR); ili projekt se ostvaruje na otocima, a ukupni kapitalni troškovi ulaganja na otocima jednaki su ili veći od 20 milijuna kuna (otprilike 2.7 mil EUR); ili projekt spada u područje poljoprivredne proizvodnje i ribarstva, a ukupni kapitalni troškovi ulaganja jednaki su ili veći od 20 milijuna kuna (otprilike 2.7 mil EUR).
Kako bi se određeni projekt proglasio strateškim projektom, zainteresirani investitor treba prijaviti projekt ministarstvu gospodarstva. Međutim, s ciljem privlačenja investicija, Vlada Republike Hrvatske, putem ministarstva gospodarstva, može uputiti i javni poziv investitorima za ulaganje u određeni strateški projekt.
U prijavi projekta zainteresirani investitor treba navesti detaljan opis i objašnjenje projekta te dostaviti dokumente na temelju kojih može dokazati da projekt udovoljava zakonskim uvjetima, kao i druge dokumente propisane zakonom.
Procjenu i prijedlog da se neki projekt proglasi strateškim obavlja Povjerenstvo koje osniva Vlada Republike Hrvatske. Na prijedlog Povjerenstva, Vlada donosi odluku o proglašenju strateškog projekta te se ta odluka objavljuje u “Narodnim novinama”. U roku od 30 dana od objave odluke o proglašenju strateškog projekta, ministar gospodarstva sklapa s privatnim investitorom sporazum o pripremi i provedbi projekta. Taj sporazum uređuje pitanja tehničke pripreme projekta, dinamike izvršenja pojedinih obveza, jamstva investitora i druga pitanja relevantna za projekt. Svi postupci vezani uz pripremu i provedbu strateškog projekta, uključujući i obradu uredno podnesenih zahtjeva investitora, smatraju se hitnima. Zakon propisuje kratke rokove u kojima nadležna tijela trebaju donijeti određene odluke, mišljenja odnosno upravne akte koji su potrebni u provođenju projekta.
Zakon omogućuje i posebne olakšice za strateške projekte u pitanjima raspolaganja nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske. Te olakšice, između ostaloga, uključuju prodaju tih nekretnina bez javnog nadmetanja, po tržišnoj vrijednosti prema procjeni ovlaštenog sudskog vještaka kao i izdvajanje šuma iz šumskog fonda i prodaju tih šuma ili osnivanje prava građenja na njima.
Strateški projekti u svezi sa hrvatskim državljanstvom, zanimljivi su stoga što je razvoj strateških projekata od interesa za Republiku Hrvatsku, na osnovu kojeg interesa stranac može ishodovati hrvatsko državljanstvo. Postoji dakle mogućnost da investitori koji ulože, primjerice, minimalno 2.7 mil eura na otocima, odnosno 20ak mil eura u bilo kojem djelu državnog teritorija, ishoduju državljanstvo na temelju tih razvojnih projekata, iz razloga što postoji interes Republike Hrvatske da ih primi u državljanstvo.
Stalni boravak za strance
Stalni boravak stranaca u Hrvatskoj odobrava se ukoliko imaju neprekidno pet godina zakonitog boravka, bilo odobrenog privremenog azila ili supsidijarne zaštite. U ovih pet godina boravka dopušta se višekratno izbivanje iz Hrvatske do deset mjeseci ili jednokratno do šest. U trenutku odlučivanja o stalnom boravku, stranac mora imati odobren privremeni boravak, a u rok od pet godina ne računaju se sezonski rad, boravak na temelju radne dozvole, dok se primjerice studentima računa tek polovica vremena provedenog na studiranju u Hrvatskoj.
Za stalni boravak stranac treba ispuniti i druge uvjete; imati sredstva za uzdržavanje, zdravstveno osiguranje te poznavati hrvatski jezik, latinično pismo, te hrvatsku kulturu i društveno uređenje.
Ispite o znanju jezika, pisma i kulture mogu provoditi visoka učilišta, srednjoškolske ustanove i ustanove za obrazovanje odraslih s posebnim odobrenjem resornog ministarstva. Ispit ne moraju polagati djeca predškolske dobi, stranci koji su završili osnovno, srednje ili visoko obrazovanje u Hrvatskoj te osobe starije od 65 godina, ako nisu u radnom odnosu. Ispit se također ne mora polagati ukoliko stranac samostalno ispuni posebni upitnik u postupku odobrenja stalnog boravka, no u kojem također pokazuje potrebno znanje.
Stranci sa stalnim boravkom imaju gotovo sva prava kao i hrvatski državljani, uključujući pravo na rad i samozapošljavanje, stručno usavršavanje, obrazovanje i studentske stipendije, socijalnu i zdravstvenu skrb te mirovinska prava, porodiljne naknade, dječji doplatak, porezne olakšice, slobodu udruživanja i drugo. No, stranci na stalnom boravku moraju pripaziti, jer im se taj status može i oduzeti u slučajevima da dobiju zabranu ulaska, da se isele ili neprekidno borave izvan Hrvatske duže od godinu dana i slično.
U iznimnim se slučajevima stalni boravak daje i izbjeglicama koji provedu bar tri godine u Hrvatskoj, korisnicima programa povratka i obnove, djetetu čiji roditelji imaju stalni boravak.
Stjecanje hrvatskog državljanstva
Osobe koje nemaju hrvatsko državljanstvo (stranci) mogu podnijeti zahtjev za stjecanje hrvatskog državljanstva i prirođenjem postati hrvatski državljani ako ispunjavaju uvjete propisane Zakonom o hrvatskom državljanstvu.
Hrvatsko državljanstvo se može prirođenjem steći po sljedećim pravnim osnovama:
– po osnovi boravka u Hrvatskoj,
– po osnovi rođenja u Hrvatskoj,
– po osnovi braka s hrvatskim državljaninom,
– po osnovi iseljenja iz Hrvatske, stranca ili njegovih prednika,
– po osnovi postojanja interesa za Republiku Hrvatsku (Stranac čije bi primanje u hrvatsko državljanstvo predstavljalo interes za Republiku Hrvatsku dostavlja mišljenje nadležnog ministarstva o postojanju interesa za primitak u hrvatsko državljanstvo; pr. ulagač u projekt od strateškog interesa za Republiku Hrvatsku),
– po osnovi pripadnosti hrvatskom narodu,
– po osnovi ponovnog primitka u hrvatsko državljanstvo.
Zahtjev za stjecanje hrvatskog državljanstva prirođenjem podnosi se osobno u policijskoj upravi ili postaji, ili diplomatskoj misiji/konzularnom uredu Hrvatske u inozemstvu (ako tražitelja zastupa punomoćnik potrebno je pribaviti specijalnu punomoć kojom se punomoćnik izričito ovlašćuje za zastupanje u predmetu stjecanja hrvatskog državljanstva). Iznimno, u slučaju da je riječ o osobi s invaliditetom zahtjev može podnijeti njezin zakonski zastupnik ili ovlašteni opunomoćenik.
Uz propisani obrazac zahtjeva za stjecanje hrvatskog državljanstva prilaže se: životopis; izvadak iz matice rođenih; uvjerenje o državljanstvu; uvjerenje o nekažnjavanju nadležnog inozemnog tijela države čiji su podnositelji zahtjeva državljani, te države u kojoj imaju stalni boravak, u izvorniku ili propisno ovjerenoj preslici s prijevodom na hrvatski jezik, ne stariji od šest mjeseci; važeća identifikacijska isprava u ovjerenoj preslici; a ako se zahtjev podnosi i za malodobnu djecu i izvadak iz matice rođenih, uvjerenje o državljanstvu i suglasnost djeteta starijeg od 14 godina. Za različite osnove stjecanja hrvatskog državljanstva treba priložiti i druge odgovarajuće isprave.
Ograničenja rada u Hrvatskoj za građane pojedinih država EU
Državljanin države članice EGP-a i Švicarske Konfederacije, te članovi njegove obitelji mogu u Republici Hrvatskoj raditi i pružati usluge bez dozvole za boravak i rad, odnosno bez potvrde o prijavi rada.
Međutim, potrebno je istaknuti kako su neke države EU ipak uvele ograničenja za rad državljana Republike Hrvatske u prijelaznom razdoblju. Stoga u Hrvatskoj, temeljem načela uzajamnosti i dalje ne mogu raditi bez dozvole za rad ili potvrde o prijavi rada državljani Austrije, Malte, Nizozemske, Slovenije, Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske.
Ovo ne vrijedi za državljane navedenih država koji se samozapošljavaju u vlastitom trgovačkom društvu ili obrtu, a što znači da oni mogu raditi u Republici Hrvatskoj bez dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada. Ukoliko namjeravaju raditi duže od tri mjeseca, prijavit će privremeni boravak, te će im biti izdana potvrda o prijavi privremenog boravka u svrhu rada i boravišna iskaznica, na zahtjev.
Do tri mjeseca europski građani mogu boraviti u Hrvatskoj samo s osobnom ispravom ili putovnicom, a duže od tri mjeseca ako je radnik, student u nekoj od hrvatskih obrazovnih ustanova, samostalni djelatnik ili ima dostatna sredstva za uzdržavanje sebe i svoje obitelji. Dakle, dok god državljanin članice EU i pridruženih zemalja u EGP-u ima dovoljno sredstava da ne padne na teret socijalne skrbi, može ostati u Hrvatskoj koliko želi. No, ukoliko ima namjeru boraviti u Hrvatskoj duže od tri mjeseca, dužan je obližnjoj policijskoj postaji prijaviti privremeni boravak, za što mu je policija dužna bez odgode izdati potvrdu.