Istupanje člana iz d.o.o. – a
Sukladno Zakonu o trgovačkim društvima članstvo prestaje na sljedeće načine:
1. smrću člana fizičke osobe
2. prestankom pravne osobe
3. otuđenjem ili prijenosom poslovnog udjela
4. povlačenjem (amortizacijom) poslovnog udjela
5. isključenjem člana društva zbog neuplate poslovnog udjela (kaduciranje)
6. istupanjem člana iz društva
7. prestankom društva
8. isključenjem člana društva zbog drugih razloga.
Kao jedan od mogućih načina prestanka članstva u društvu s ograničenom odgovornošću je istupanje člana kao dobrovoljni izlazak iz društva. Istupanje člana iz društva s ograničenom odgovornošću moguće na dva načina i to: istupanje člana iz društva na temelju društvenog ugovora te na temelju samog zakona.
Istupanje na temelju društvenog ugovora
Osnivanjem društva s ograničenom odgovornošću ili kasnijim pristupanjem u društvo, osoba dobrovoljno ulazi u zajednicu stvorenu radi postizanja određenih ciljeva. Međutim, istupanje iz te zajednice nije slobodno kada i kako član to poželi, ako za to nema predviđen razlog. Naime, članu je uvijek na raspolaganju i drugi način izlaska iz društva – prijenos poslovnog udjela na drugu osobu.
Da bi član moga istupiti iz društva temeljem društvenog ugovora, to pitanje mora biti uređeno upravo društvenim ugovorom, u kojem se izričito uređuju uvjeti istupanja.
Prema Zakonu o trgovačkim društvima društvenim se ugovorom moraju izričito odrediti:
a) uvjeti istupanja člana društva,
b) postupak istupanja,
c) naknada koju društvo isplaćuje članu,
d) posljedice istupanja za poslovni udjel i za društvo.
Iz same zakonske odredbe nije vidljivo u kojoj mjeri detaljno treba urediti istupanje, već se samo navode minimalni elementi, dok je njihova razrada prepuštena volji članova u društvenom ugovoru. Međutim, Ukoliko društveni ugovor ne uredi sva četiri elementa, istupanje člana na temelju društvenog ugovora neće biti moguće, što je potvrđeno i sudskom praksom.
Istupanje na temelju zakona (tužba)
Ako istupanje člana društva nije predviđeno niti uređeno društvenim ugovorom, ili ako član društva ne koristi mogućnost istupanja predviđenu tim ugovorom, on ipak može zahtijevati istupanje tužbom pred sudom.
Za razliku od istupanja temeljem društvenog ugovora, gdje član može istupiti pod uvjetima i na način koji su unaprijed utvrđeni ugovorom, istupanje putem tužbe moguće je neovisno o društvenom ugovoru. Član društva nije ovlašten istupiti kad god to poželi. Za istupanje moraju postojati opravdani razlozi, jer se ne radi o prestanku članstva prijenosom ili prepuštanjem poslovnog udjela trećima, nego o situaciji u kojoj član, pod određenim pretpostavkama, svoj poslovni udjel stavlja na raspolaganje društvu.
Ako društvenim ugovorom nije određeno što se smatra opravdanim razlogom za istupanje, prema sudskoj praksi to mogu biti razlozi koji proizlaze: iz samog člana koji želi istupiti (npr. njegovo osobno stanje ili promijenjene okolnosti), iz odnosa unutar društva (npr. međusobni odnosi članova koji ugrožavaju poslovanje ili cilj društva), ili iz odnosa s drugim članovima društva.
Posebno se kao opravdani razlozi za istupanje često priznaju: nelojalnost drugih članova, izvlačenje sredstava iz društva, onemogućavanje člana da ostvaruje svoja članska prava i slično.
