Smetanje posjeda: kratki rokovi za ovrhu i ponovno smetanje
U sporovima zbog smetanja posjeda nije dovoljno samo pravodobno pokrenuti postupak i ishoditi povoljnu sudsku odluku. Na rokove treba paziti i nakon pravomoćnosti rješenja.
Ako protivna strana ne postupi dobrovoljno po rješenju kojim joj je naložena uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja, potrebno je pokrenuti ovrhu. Pritom Zakon o parničnom postupku propisuje vrlo kratak rok.
Prema članku 444. ZPP-a, pravo zahtijevati ovrhu rješenja kojim je naloženo izvršenje određene radnje gubi se ako ovrha nije zatražena u roku od 30 dana od isteka roka određenog za izvršenje te radnje.
Riječ je o prekluzivnom roku. Ako se propusti, više se ne može tražiti ovrha na temelju tog rješenja. Drugim riječima, nije dovoljno dobiti spor – potrebno je na vrijeme poduzeti i ono što je potrebno da se odluka stvarno provede.
Druga je situacija kada protivna strana rješenje najprije izvrši, bilo dobrovoljno bilo nakon provedene ovrhe, pa nakon toga ponovno učini smetanje koje se u biti ne razlikuje od ranijega. Tada nije nužno ponovno voditi novu parnicu od početka.
Prema članku 265. Ovršnog zakona, ako je ranijim rješenjem zabranjeno takvo buduće ponašanje, sud može na temelju iste ovršne isprave donijeti novo rješenje o ovrsi radi ponovne uspostave prijašnjeg stanja, ako je to potrebno. Sud pritom može ovršeniku zaprijetiti i novčanom kaznom za slučaj da ponovno počini smetanje posjeda.
To u praksi znači da činjenica što je protivna strana jednom postupila po rješenju ne znači da se kod svakog novog kršenja mora ponovno prolaziti cijeli parnični postupak. Primjerice, ako je rješenjem naloženo uklanjanje prepreke i zabranjeno ponovno takvo ili slično smetanje, pa protivna strana nakon uklanjanja ponovno postavi prepreku kojom na isti način ometa posjed, može se tražiti nova ovrha na temelju već donesene odluke.
Važno je, međutim, da se novo smetanje u biti ne razlikuje od onoga o kojem je sud već odlučio i da ovršna isprava sadrži zabranu takvog budućeg ponašanja. Ako se radi o bitno drukčijem činu smetanja, ne može se automatski osloniti na ranije rješenje, već treba procijeniti postoji li potreba za pokretanjem novog postupka radi zaštite posjeda.
I kod ponovnog smetanja rok za reakciju je kratak. Prijedlog za novu ovrhu na temelju iste ovršne isprave može se podnijeti u roku od 30 dana od dana saznanja za ponovno smetanje, a najkasnije u roku od godinu dana od ponovljenog smetanja.
Zato nakon završetka posjedovnog spora predmet ne treba automatski smatrati završenim. Treba provjeriti je li protivna strana izvršila ono što joj je naloženo, a ako je izvršila, pratiti poštuje li zabranu budućeg smetanja. Kod neizvršenja i kod ponovnog smetanja zakonski su rokovi kratki, pa zakašnjela reakcija može onemogućiti učinkovito korištenje već dobivene sudske zaštite.
