8:00 – 16:00

radno vrijeme pon. – pet.

+385 (51) 373 608

Kontaktirajte nas za konzultacije

 

Uređenje imovinskopravnih odnosa kod imovine u Hrvatskoj i vlasnika u inozemstvu

Odvjetničko društvo Vaić & Dvorničić d.o.o. > Nasljedno pravo  > Uređenje imovinskopravnih odnosa kod imovine u Hrvatskoj i vlasnika u inozemstvu

Uređenje imovinskopravnih odnosa kod imovine u Hrvatskoj i vlasnika u inozemstvu

Kod imovine koja se nalazi u Hrvatskoj, a vlasnik živi ili je živio u inozemstvu, poteškoće se često pojavljuju tek nakon njegove smrti. Nasljednici tada raspolažu stranom potvrdom o nasljeđivanju, ali u Hrvatskoj moraju provesti upis konkretne imovine: nekretnine, brodice, jahte ili drugog predmeta upisa.

Problem je osobito izražen kada se ostavinski postupak vodi u Njemačkoj. Njemačka potvrda o nasljeđivanju i njemačka Europska potvrda o nasljeđivanju u pravilu potvrđuju tko je nasljednik i u kojem omjeru nasljeđuje, ali ne navode svaku pojedinu stvar iz ostavine. Takva potvrda može biti dovoljna za dokazivanje statusa nasljednika, ali ne mora biti dovoljna za provedbu upisa konkretne imovine u hrvatski registar.

Hrvatski registri ne upisuju ostavinu općenito. Kod nekretnine se upisuje određena zemljišnoknjižna čestica. Kod brodice ili jahte upisuje se određeno plovilo. Kod veza postoji dodatna okolnost: vez najčešće nije vlasništvo, nego pravo korištenja ili ugovorni odnos s marinom, lukom ili lučkom upravom.

Zbog toga naknadno rješavanje može trajati. U međuvremenu mogu nastati troškovi, nemogućnost prodaje ili korištenja imovine, problem s registracijom plovila ili rizik gubitka veza.

Ako je za života vlasnika jasno kome treba pripasti određena nekretnina, brodica ili jahta, pravno je sigurnije razmotriti uređenje odnosa dok je vlasnik živ. Time se smanjuje ovisnost o stranoj nasljednoj ispravi i kasnijem tumačenju hrvatskog registarskog tijela.

Glavna prednost prijenosa za života jest u tome što se pravni posao sastavlja za točno određenu imovinu. Ugovor ne govori općenito o ostavini, nego navodi konkretan predmet prijenosa i njegove identifikacijske podatke. Time se smanjuje rizik da se nakon smrti vlasnika pojavi zastoj zbog neodređenosti imovine u stranoj potvrdi o nasljeđivanju.

Najčešći instrument je ugovor o darovanju. Darovanje je prikladno kada vlasnik stvarno želi odmah prenijeti vlasništvo na drugu osobu. Ako vlasnik želi zadržati kontrolu nad imovinom, darovanje nije uvijek odgovarajuće rješenje ili ga treba kombinirati s dodatnim pravima, primjerice pravom plodouživanja ili stanovanja kod nekretnina.

Kod nekretnina je prednost darovanja u tome što ugovor navodi točne zemljišnoknjižne podatke i može služiti kao temelj za upis novog vlasnika u zemljišnu knjigu. Time se prijenos vlasništva rješava prije smrti vlasnika, a ne kroz naknadni ostavinski postupak u inozemstvu.

U obiteljskim odnosima često se razmatra darovanje uz zadržavanje prava plodouživanja ili prava stanovanja. Vlasništvo prelazi na daroprimatelja, ali dotadašnji vlasnik zadržava pravo koristiti nekretninu. Takvo rješenje može biti primjereno, primjerice, kada roditelj želi prenijeti nekretninu na dijete, ali i dalje živjeti u toj nekretnini.

Prije sklapanja ugovora treba provjeriti stanje zemljišne knjige, porezne posljedice, bračnu stečevinu, postojeće terete, odnos prema ostalim budućim nasljednicima i pitanje nužnog dijela. Nepripremljeno darovanje može nakon smrti darovatelja otvoriti spor među nasljednicima.

Kod brodice ili jahte darovanje može riješiti pitanje vlasništva nad plovilom za života vlasnika. Nakon sklapanja ugovora potrebno je provesti promjenu vlasnika u Upisniku brodova. Time se izbjegava kasnije dokazivanje da je konkretno plovilo bilo dio ostavine, osobito ako strana potvrda o nasljeđivanju to plovilo ne navodi.

Pitanje veza mora se provjeriti odvojeno. Prijenos vlasništva nad brodicom ili jahtom ne znači automatski prijenos prava na vez. Ugovor s marinom, lukom ili lučkom upravom može biti vezan uz osobu dosadašnjeg korisnika, pa prije prijenosa plovila treba utvrditi može li novi vlasnik nastaviti koristiti isti vez i pod kojim uvjetima.

Darovanje nije prikladno u svakoj situaciji. Nije dobro rješenje ako vlasnik nije siguran kome želi prenijeti imovinu, ako želi zadržati potpunu kontrolu, ako postoje ozbiljni obiteljski sporovi, dugovi, vjerovnici ili rizik da će se darovanje kasnije osporavati.

Treba razlikovati darovanje od oporuke. Oporuka uređuje volju za slučaj smrti, ali nakon smrti i dalje treba provesti ostavinski postupak i upise. Ako je problem upravo u tome da strana nasljedna isprava ne navodi konkretnu imovinu, oporuka ne mora potpuno ukloniti taj rizik.

U pojedinim slučajevima prikladnije može biti ugovor o kupoprodaji, ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju, darovanje uz zadržavanje određenih prava ili drugo rješenje. Izbor ovisi o vrsti imovine, obiteljskim odnosima, porezu, interesima vlasnika i trenutku u kojem se želi postići prijenos.

Kod imovine u Hrvatskoj povezane s vlasnikom koji živi u inozemstvu, problem je potrebno promatrati unaprijed. Nakon smrti vlasnika mogu nastati poteškoće jer strana potvrda o nasljeđivanju ne mora sadržavati podatke koje hrvatski registar traži za upis konkretne stvari.

Ako je volja vlasnika jasna, prijenos imovine za života može biti učinkovitiji od naknadnog rješavanja kroz ostavinski postupak. Ugovor o darovanju može biti korisno rješenje za nekretnine, brodice i jahte, ali samo ako su prije potpisa provjerene porezne, obiteljske, nasljednopravne i registarske posljedice.

Kod brodica i jahti potrebno je odvojeno promatrati vlasništvo nad plovilom i pravo na vez. Vlasništvo se može prenijeti ugovorom, ali pravo na vez ovisi o pravilima marine, luke ili lučke uprave.