Zastara

Zastara je pravni institut koji predstavlja gubitak zahtjeva na zaštitu vjerovnikova prava zbog njegova pasivnog držanja kroz zakonom određeno vrijeme.

Dakle zastara nastupa ako u zakonom predviđenom vremenu vjerovnik nije tražio ispunjenje svoje tražbine koju ima prema dužniku.

Zakonom o obveznim odnosima propisano je da nastupom zastare prestaje pravo vjerovnika zahtijevati ispunjenje obveze.

Drugim riječima, nastupom zastare, vjerovnik gubi mogućnost sudskim putem – bilo tužbom, bilo prijedlogom za ovrhu – zahtijevati da dužnik ispuni svoju obvezu.

S obzirom da status dužnika nastupom zastare ne prestaje, u slučaju da dužnik plati zastarjeli dug nema pravo tražiti povrat plaćenog.

Bitno je naglasiti da sud na zastaru ne pazi po službenoj dužnosti, stoga ukoliko vjerovnik pokrene postupak naplate zastarjele tražbine, na dužniku je da istakne prigovor zastare.

Prekid zastare

Sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima zastara se prekida kad dužnik prizna dug.

Dug se može priznati izjavom vjerovniku, ali i na posredan način npr. davanjem otplate ili osiguranja,plaćanjem kamata.

Zastara se prekida i podnošenjem tužbe, ali i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenjatražbine.

Dakle, za prekid zastare nije dovoljno da vjerovnik pozove dužnika pisano ili usmeno da obvezu ispuni.

Ukoliko nastupi prekid zastare, zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida neračuna se u zakonom određeni rok za zastaru.

U slučaju priznanja od strane dužnika, zastara tečeponovno od dana priznanja.

U slučaju da je zastara prekinuta podnošenjem tužbe, prijedloga zaovrhu i sl., zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način.

Zastoj zastare

Zakon o obveznim odnosima izričito propisuje da zastara ne teče u sljedećim slučajevima: izmeđubračnih drugova, između roditelja i djece dok traje roditeljsko pravo, između štićenika i njegova skrbnika te upravnog tijela socijalne skrbi za trajanja skrbništva i dok ne budu položeni računi,između osoba koje žive u izvanbračnoj zajednici, dok ta zajednica postoji, za vrijeme mobilizacije, uslučaju neposredne ratne opasnosti ili rata za tražbine osoba na vojnoj dužnosti, za tražbine koje imaju osobe zaposlene u tuđem kućanstvu prema poslodavcu ili članovima njegove obitelji koji zajedno s njim žive, sve dok taj odnos traje te za sve vrijeme za koje vjerovniku nije bilo moguće zbog nesavladivih prepreka sudskim putem zahtijevati ispunjenje obveze.

Kada zakonom propisani uzrok zastoja zastare prestane postojati, zastara nastavlja teći, a vrijeme kojeje isteklo prije zastoja računa se u zakonom određeni rok za zastaru.

Zastarni rokovi

Zastara počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, odnosno prvog dana nakon dospijeća tražbine.

Opći rok zastare je 5 godina, dok međusobne tražbine iz trgovačkih ugovora o prometu robe i usluga zastarijevaju za 3 godine.

Opći rok zastare primjenjuje se samo ako zakonom nije propisan drugačiji rok.
Primjerice, povremena davanja zastarijevaju za tri godine, tražbine naknade štete zastarijevaju također za tri godine od kada je oštećenik saznao za štetu i osobu koja je počinila štetu (subjektivnirok), a u svakome slučaju za pet godina od nastanka štete (objektivni rok), tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom, odnosno javnobilježničkim aktom zastarijevaju za deset godina itd.